Moram priznati da mi je ovo jedan od najtužnijih Badnjaka u životu. Jedan od meni najbliskijih članova naše poprilično velike obitelji hospitaliziran je zbog komplikacija izazvanih kugom koju živimo iz dana u dan. Koliko god se trudila da razmišljam pozitivno, ne mogu savladati osjećaj nemoći. Ne mogu učiniti baš ništa da mu pomognem, a on je meni toliko puta pomogao i riječju, i djelima. Mogu se samo nadati da će sve biti dobro i slati mu svoju ljubav mislima.
Što sam starija, sve mi se više čini da sam se više radovala Badnjaku a onda i Božiću dok sam bila dijete. Moja je baka živjela u malenoj, skromnoj kućici odmah pored naše; uvečer je u kuću unosila slamu u kojoj nam je znala ostaviti jabuka, oraha, lješnjaka i pokoji svileni bombon. Bor se kitio prekrasnim staklenim kuglicama koje nam nije dala ni pogledati, a kamoli dotaknuti. Stajale su u plitkim kartonskim kutijama, pomno zamotane u tanki bijeli papir. Zapjevali bi i poneku petrinjsku božićnu pjesmu dok se kitio bor, a dala bi nam i da zapalimo prskalice onako stojeći sa strane, jer ih ona na boru nikad nije palila, bojala se da se bor ne zapali. Prije večere pojeli bi malo češnjaka s medom ( da vam coprnice ne zametu pute, tako nam je uvijek govorila ) i uburili prst u medenu rakiju. Večera je obavezno bila posna. Jedna od tatinih sestara isto je živjela u Brezju, pa se kod nje uglavnom znalo zalomiti i dočekati Božić, uz ponoćnu večeru i kuhano vino ( za starije, naravno; mi bi pili čaj ili neku narandžadu ). Kao sad se sjećam da je teta uvijek u najcrveniju jabuku nabockala sitne žute novčiće i stavljala je pod bor zajedno s božićnom pšenicom.
Božić sve više gubi svoj pravi smisao. Umjesto jednostavnosti i radovanja rođenju Spasiteljevom, sve trese potrošačka groznica, stolovi pucaju od obilja hrane, vrlo je malo obitelji zajedno za ovaj veliki blagdan. Nema više ni snijega koji je škripao pod nogama, ni studeni koja je rumenila lica dok smo zabundani hodali Brezjem.
Zato vam želim da današnju Badnju noć, a onda i Božić budete u krugu svojih najdražih i najbližih, svjesni kolika je to radost i blagoslov. Želim vam obilje zdravlja, ljubavi i radosti. Želim vam da budete svjetlost jedni drugima, svjetlost jarka i jasna poput one koja je obasjala Betlehem u čarobnoj noći i dovela pastire do štalice u kojoj je u jaslama ležalo djetešce, posebno po svemu što će donijeti svijetu.
( komadić mog bora koji je zamirisao kuću i instalacija koju sam složila za stol, malo za promjenu )