De Facto Theatre Company večeras je, točnije u 17 sati, prikazala premijerno predstavu Bobe Jelčića Višnjik u Višnjiku. Ova je predstava svojevstan pionirski ekperiment upotrebe kazališne forme i pravila, te njihovo miješanje s filmskim žanrom i njegovim zadanostima, kao i ograničenjima Zoom aplikacije. Publika je, čini mi se, još izraženija i prisutnija nego u klasičnom kazališnom smislu; kao da "lagodna" voajerska pozicija gledatelja pojačava i zahtijeva još veći angažman praćenja predstave.Gledatelje i izvođače ne dijeli, istina, zadani prostor scene i gledališta, a mogućnost platforme konferencijskog video razgovora (Zoom aplikacija) omogućuju aktivno uključivanje u izvedbu i mogućnost praćenja glumaca u jednoj, i za njih, novoj situaciji. Bez kostima, čista, ogoljena izvedba - a oni u svojim svakodnevnim izdanjima što se tiče obuće i odjeće - Višnjik u Višnjiku (hoće reći Višnjik u kući)...:)))) Moji dragi Rusi.....
Sjećate se "Pozorišta u kući"? Vlastimir Đuza Stoiljković..."Jedno veče netko reče nigde nema veće sreće nego što je dom...trči domu svom...a kod kuće sin i žena, naravno i majka njena, sve u svemu znaj - jedan mali raj...:))) Ma samo nek se zna - da sam glavni ja...:)))))".
Bojim se da mnogo toga što nam se do sada činilo žilverneovsko - postaje stvarnost.
Nije jednostavno naviknuti se na glumce bez kostima i pozornice, to je kao neko komorno čitanje teksta, ali s vremenom - navikne se čovjek. Na sve se živ čovjek navikne....Tko zna na što sve ćemo se morati navikavati...:((((
Ljub, L+B+G
Post je objavljen 22.12.2020. u 22:56 sati.