Negdje usred pecenja kolacica shvatih da opet osjecam mirise. Neobicno... Tri tjedna prigusenih osjetila shvacaju kako mi je ta raskos nedostajala.
Znam da ce neki od vas dijeliti bozicne slike. Ja cu vam sad podijeliti bozicne mirise.
U kuhinji zaostali mirisi rastopljene cokolade, pecenog kokosa i oraha... Slatkasti i neodoljivi. Iz peci u kutu drvo na vatri, daje onaj domaci, topli stih...
U dnevnoj miris smole i iglica s bora, opojni i osvjezavajuci. Slame i kukuruza iz rucno radjenih jaslica. Mahovine i brsljana oko njih.
U dnevnoj je i najljepsi miris od svih... Miris koze mog djeteta, okupanog bademovim uljem... Miris koji zaziva ljubav i mir. Najsladji i najopojnijih od svih.
Post je objavljen 22.12.2020. u 19:32 sati.