Tko me imalo poznaje, zna da volim balansirati između klasike i novoga. Tako sam, davnih dana, kad sam useljavala u svoj stan, imala razgovore o kristalu. Moja sestra je tvrdila sa se njoj bakin kristal, koje smo naslijedile nas dvije, ne sviđa i da joj ne treba..;(((( O.k. Još bolje za mene. Ponosno sam i s radošću preselila u moj stan. Kristal mi je oduvijek bio pojam nečega lijepog, nimalo kičastog, nečeg klasičnog....Sada je već kasno, ali sutra ću poslikati da vidite kako lijepo izgleda. Zadovoljstvo je iz tih čaša piti bilo što - od apetitiva, vina i likera nadalje....
Zašto mi je kristal pao na pamet? Jer sam večeras provela skoro sat vremena tražeći jednu malu kavenu žličicu, isto iz bakinog kompleta. Jedva sam je pronašla!!! Ali - jesam na kraju!!!! Zavukla se u jedan kutak, i morala sam sve izvaditi, da bi došla od nje.
Neka se taj kristal izrađivao u bivšoj Čehoslovačkoj, i to na način da se u Češkoj odvijao veći dio proizvodnje, a u Slovačkoj obrada, i onaj fini završetak.
Baka mi je obećala da će mi za maturu kupiti Zlatu Zuzanu, a to je bio tada poseban set čaša za vino i aperitiv. I kupila je. Evo, sada se još uvijek nalazi kod mene, i ni jedan njegov dio nisam oštetila ni razbila.
Najčudnije je da su mi se tijekom potresa u Zagrebu razbile razne šalice, jer su bile postavljene jedna na drugu (ja sam kriva!!!!) - pa su jednostavno izletjele zbog težine iz regala. Ni jedan komad kristala nije razbijen! Ni jedan!
"Netko to od gore vidi sve, povlači sve konce, igra se...." :)))) Zar ne? Volite li vi kristal?! Ili ga uopće ne doživljavate?!
Ljub, L+B+G