Marketing
Humanitarna akcija prikupljanja lektira...
O knjigama – ili – Za život (mi) malo treba – drugi dio
Nije lijepo što je lijepo, već je lijepo što je srcu drago – ostanimo još vjerni ovoj poruci iz prethodnog posta, koja je pozitivom obojala jutro, kao da se takmiči s neopisivom ljepotom neba, kojim se razlilo blještavilo izlazećeg sunca.
Pa svrnem pogled k nebu, pa se nasmijem poruci, pa promislim kako mi je baš lijepo započeo dan. Dan koji obećava, i koji će lančanom reakcijom donijeti još veselja i osmijeha, o čemu tada još nisam imala pojma. Tko je mogao znati, da je štorija o knjigama tek započela, da će se cijeli taj dan vrtiti oko knjiga, i da će mi u smiraj dana srce biti puno i veliko kao kuća. Jer, ispalo je baš sve po onoj svemirskoj "koliko daš, toliko dobiješ", ja bih čak rekla "koliko daš, duplo ti se vrati".
Dok svira radio – Sunce ili Dalmacija, ovisno o kompromisu, jutro mi započinje knjigom uz budwig. To je već postao ritual, koji se rijetko preskače, i najdraži dio dana. Trenutno čitam "Žena u crnom" od Susan Hill – tajnovitu i napetu priču o duhovima. Ali nebitno, vratimo se jutru znakovitog duplog sunca - onog s radia i onog s neba. Kako sunčane vijesti ne zadovoljavaju obojicu, kompromisom smo se prebacili na Dalmaciju, kako bi se čulo nešto i od crnih vijesti. A onda sam na pola uha "ubrala" nešto o akciji doniranja knjiga, o lektiri, o bolesnoj djeci… pa je štorija o knjigama dobila svoj nastavak. Tema mi je na mah privukla pažnju, tako da sam istovremeno upalila laptop i krenula izdvojiti knjige, koje bi eventualno mogla pokloniti potrebitima.
Tužno je to danas s knjigama. Pretužno. Teško ih je udomiti, jer ih malo tko hoće, ili bi bliže istini bilo reći, da ih gotovo nitko neće. Tragično je, što ih se sve češće može vidjeti i po kontejnerima, a to je za mene totalno neprihvatljivo i nepojmljivo. Mogla bih se doživotno u njima "gušiti", ali sa spoznajom da sam ih bacila u kontejner ne bih mogla mirno spavati. Svojevremeno sam, još prije ove situacije s koronom, pokušala u domu za umirovljenike, ali su me odbili s izjavom da nemaju prostora za više knjiga. I dok nešto uspijevam prodati za simbolične iznose, komplet povijesnih romana sam, napr., poklonila učiteljici, ljubiteljici povijesti i prirode, putovanja i planina, i zadovoljstvo je bilo obostrano. Nju sam obradovala dragim štivom, a meni je srce bilo puno što su knjige došle u prave ruke. Poanta jest, da ona poruka s početka i za knjige vrijedi, kao i za sve ostalo.
Malo sam makla, rekla bi pisma, pa da se ja vratim na tu humanitarnu akciju darivanja knjiga. Google mi je dao sve potrebne informacije – Studentski centar Split je objavio članak, Sveučilište u Splitu organizira humanitarnu akciju prikupljanja lektira za potrebe štićenika Klinike za dječje bolesti KBC-a Split, u prilogu kojega je i popis lektirnih naslova. Nije mi trebalo puno vremena da ustanovim kako imam dosta naslova s popisa, ali i puno više, pa sam sve to lijepo uslikala, planirajući nazvati i predložiti slanje slika na mail.
Razgovor je, međutim, otklonio tu potrebu, jer mogu donirati sve što želim, a oni će, po potrebi, doći gdje treba i preuzeti knjige. I tako nekako, primopredaja knjiga je bila realizirana kroz manje od sat vremena, na obostrano zadovoljstvo.
Knjige će se prikupljati do 15.01.2021 - čisto kao informacija zainteresiranima.
… nastavlja se…
Post je objavljen 21.12.2020. u 20:08 sati.