Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Zimski suncostaj...





U drevnim kulturama se zimski solsticij slavio kao ponovno rođenje, povratak svjetlosti, povratak Boga na zemlju. Egipćani su slavili ponovno rođenje Sunca, Mezopotamija je preuzevši od Perzijanaca, slavila pobjedu boga Sunca nad čudovištima tame. Grci su slavili pobjedu Zeusa nad Kronosom, Rimljani trenutak u kojem Saturn gubi bitku od svjetlonoše Jupitera.
U ponedjeljak, 21. prosinca u najdužoj noć ove kobne 2020. godine, desit će se nešto nesvakidašnje: ukazat će se svjetlo, posljednji put viđeno prije 800 godina zagrljaj Saturna i Jupitera....na nebu će biti vidljiva velika svijetla točka koja se u kršćanskoj tradiciji naziva zvijezda Betlehema, ili Božićna zvijezda.
Je li ovo dobar znak? Znači li to da je pred nama neko bolje, sretnije razdoblje?




Danas je svitanje novog godišnjeg doba.Osjećam moć vječne mjene. U trenutku kada je sunce najdalje od nas čujem imperativ velikog Hiperiona.

Neka bude svjetlost.
I bi svjetlost.
I ostade svjetlost.

Na zaslonu uma
slika iskona,
prauzor
svijesti.

U pjesku vremena
stope u bojama
rađajućeg sunca.

U vrtlogu života dimenzije
postojeće samo na
koordinatama srca.

Kao Bachove sonate
odzvanjaju obilježja Sunca,
sklad prostora i vremena,
harmonija suprotnosti,
žudnja za otkrivanjem
nove ljepote.

Nad gradom kruži vatrena ptica,
na nebu bljesak repatice,
u srcu krijes svetosti,
bojom vjenčanice
svjetlost kiti mladi dan,
u osmijesima sunca nestaju sjene...

Svjetlost ne poznaje satove, dane, mjesece, godine, ne osjeća stoljeća ni eone, ne osjeća ekvinocije ni solsticije,
ona je uvijek tu jer ona je i dan i noć, grli mekim dlanovima, brani od tmine duševnih stanja
i ona će možda jednoga dana zaustaviti vrijeme.

Dijana Jelčić




Post je objavljen 21.12.2020. u 07:07 sati.