Suljam se iz kreveta, dok dvoje mojih Najdrazih jos spavaju. Izlazim na jutarnju hladnocu, jos u pidzami. Volim nekako osjetiti prohladan zrak na kozi.
Izmaglica... Polja oko mene ulaze u stanje zimskog sna. Tek poneka vrana izvidja zimski okolis.
Kapljice vlage na maminim macuhicama.
Udisem. Udisem zrak i polja i macuhice i kresanje vrane. Potom palim cigaretu.
Sve se u meni nekako stisava, kovitlac osjecaja postaje miran tok obliznje rijeke. Fokusiram misli. Brojim obaveze. Radim plan.
Znam sto moram, kako i kad.
Potom se jos malo vracam svojim usnulim ljubavima. Da, sama sasvim dobro mogu zadovoljiti formu.
Ali oni, oni joj daju smisao.
Post je objavljen 20.12.2020. u 07:56 sati.