Marketing
LAKŠE JE BITI ANĐEO NEGO MARIJA 4B Lk 1, 26-38; Palma, 22. prosinca 2002.
Evanđelje o susretu Marije i anđela završava riječima: «I anđeo otiđe od nje.» Znači, tako… Nakon što joj je složio čitavu priču, i na njoj izveo čudesa uz pomoć Duha Svetoga – on odlazi, a Mariju ostavlja u problemima. Tako je to s anđelima.
Na pripravi za božićnu priredbu, djevojčica koja je trebala igrati ulogu Marije odlučila odustati. Radije bi, kaže, igrala ulogu anđela. Na pitanje zašto? Odgovorila je: "Puno je lakše biti anđeo nego Marija."
Anđeli na žalost ne možemo biti, ali možemo činiti ono što i oni. Marija nas poučava kako. Daje nam ključ kako na zemlju spuštati nebo. Riječi su to: «Neka mi bude!» Po njima je Marija rodila Spasitelja svijeta; po tim riječima i mi spasenje donosimo nama povjerenima. O njenom pristanku ovisilo je spasenje sviju, o našem pristanku ovise životi mnogih. Ali ne pristaje se tek tako. Pogledajmo kako se sve odvijalo kod Marije, jer tako se i u našim životima odvija.
Bog dolazi u mali nepoznati Nazaret. Velike stvari dolaze s periferije. Velika znanstvena otkrića nastala su po podrumima, veliki glazbenici počeli su po garažama… Velike rijeke izviru u provincijama. I danas velika Božja djela dolaze preko neznatnih. Zapitani o budućnosti svijeta, oči ne treba upirati tek u centre svjetske moći, već u Nazaret, gdje god on bio. A svatko od nas može biti Nazaret, ukoliko dopustimo da se Nazaretski događaj i u nama dogodi: pristati na glas anđela.
Ostaje nejasno – kako je Marija prepoznala da se radi upravo o anđelu, a ne o utvari, autosugestiji, ili plodu njenih želja? Ne piše da ga je vidjela, već samo da mu je čula glas. Anđeo nam dolazi kroz susrete, događaje, i doživljaje. Kako u mnoštvu glasova prepoznati anđelov?
Po tom što govori kao nitko drugi. Dira nam dušu tamo gdje to nitko drugi ne umije. Mariji je rekao da je «milosti puna». Pogodio je ono što je osjećala u intimi svoje duše – da je na osobit način Bogu bliska, bezgrešna od začeća. Bila je to tajna koju samo ona i Bog znaju. Anđela se prepoznaje po tom što nam govori istinu o nama.
I govori nam zašto smo to što jesmo. Mariji je rekao da će začeti Sina Božjega. Artikulirao joj je nejasan glas njenog srca. Izrekao njenu slutnju, ono što nije umjela u svjesne misli oblikovati. To što je na neki dubok, nejasan način predosjećala, anđeo joj iznosi na javu. Anđeli nam otvaraju oči za budućnost koju slutimo.
Marija je uzdrhtala od tolike iznenadne svjetlosti. Ali razboritost je ne napušta. Zbunila se, razmišlja, a onda i argumentirano razgovara s anđelom. Gotovo da se opire volji Božjoj, i na taj način provjerava da li se uistinu o njoj radi. Konačno, kad je srcem i razumom shvatila da je u pitanju djelo Duha Svetoga – izrekla je svoj «Da». Bio je to promišljeni, svjesni, i sveobuhvatni «da». Značio je spremnost da Josipa razočara, da je sunarodnjaci kamenuju, da joj mač boli probode dušu zbog tog Djeteta, da za nj ne nađe mjesta u prenoćištu, i da će ga morati izgubiti kad joj bude najpotrebniji. Marija je u tom trenutku praktički umrla. Potpisala je bjanko mjenicu. Pristala i na ono što bi moglo biti, a da ona toga u ovom trenutku nije svjesna. Izgubila je svoj život poradi Boga, stoga ga je i zadobila. Bog se rodio u njenom životu – i po njoj svima. Poradi tog «da» svi će je naraštaji zvati blaženom.
Razmišljajući o Marijinom «da», sjećam se priče o alpinistu koji se u predvečerje hladnog dana uspinjao sam uz liticu. U jednom trenutku popustila je kopča i kliznuo je po užetu u ponor, ostavši visjeti. A noć je. Počelo se smrzavati. Nigdje nikoga. Zavapi, kao što bi svako u toj situaciji zavapio: «Bože pomozi!» I začuje Božji glas: «Prereži uže!» Kakva ironija, mislio je u sebi. Kao da mi gore može biti, nego je – a sad još ovakav okrutan savjet. Ujutro su ga našli kako visi o užetu, mrtav i smrznut – tek metar od zemlje.
Biti spašen, znači bezuvjetno Bogu reći «da». Po takvom «da» rađamo se u Bogu i on u nama. Takav «da» presudan je za istinski doživljaj Božića.
Post je objavljen 20.12.2020. u 07:54 sati.