Nisam osoba od vjeste manipulacije, iako sam naucila razne tehnike kroz godine. Kad vrijeme provodis s psihijatrima, pedagozima i djecom, ne mozes ne nauciti.
Koristim je s vremena na vrijeme, doduse, ne na drugima. Manipuliram sebe.
Vidite, zivot s psihickom bolesti nije glamurozan kako se pokusava predstaviti. Depresija nije objavljivanje srcedrapeljnih statusa i tuznih pjesama na masovnim medijima. Nego je borba protiv paralize duse, srca, uma.
Sa shizotipnim sam uvijek mogla lakse, samo je stvar discipline i postavljanja granica. Znam koje misli, ponasanja i djelovanja su prihvatljiva. I koje nisu. Drzim tu liniju. I prolazim pod normalnu.
Ali depresija... Ona prozdire. Guta. Crpi.
I da, ja sam osoba koja manipulira depresiju.
Ima dana, cesto, kad se moram uvjeravati da sam dobro. Da sam ziva zapravo. Da sam sposobna za odraditi taj dan.
Depresija je lukava. Svaki dan zahtijeva nove strategije. I ima dosta dana kad je nadmudrim. Kad nadmudrim sebe. Barem taj dio.
Ovaj post je nastavak na odgovor kod blogerice @V.
Post je objavljen 19.12.2020. u 19:55 sati.