Danas mi je rođendan. Ove prelijepe riječi sam pronašla na svom Facebook profilu napisane od moje kćerke:
"Nekoć davno...rodio se najljepši cvijet, ruža Hrvatska, moja majka.
Potcjenjivanje je takvu gromadu od žene ispisati u nekoliko redaka, ali neće mi to uzeti za zlo.
Mamice moja, najljepši cvijete, sretan ti rođendan. Ovaj posebno slavimo, jer smo bili toliko blizu onoga o čemu se ne priča. Uzimali zdravo za gotovo sve one naše razgovore, zatvarali vrata poslije svađe kao da će ti trenutci trajati vječno, a neće.
Hvala ti što si mi udahnula život.
Hvala ti što nisi odustala od mene.
Hvala što nisi odustala od sebe.
I hvala ti ti jer te mogu zvati majkom, pred svima, jer ti si pratila moje prve korake. Školovala me, trpjela moj gnjev i plakala iza zatvorenih vrata.
Oprosti na svoj boli koju sam ti priuštila, jer da mogu vratiti vrijeme unazad, bila bih tu za tebe kao što si ti bila za mene. Uvijek.
tvoja kćerka Ivana"