Pregled posta

Tamna strana Svjetlog doma

Kako to već biva u Poljskoj, kad malo zagrebete ispod površine, odmah iskoči neka ratna priča. Posebno u Varšavi, koja je ipak prošla pakao u Drugom svjetskom ratu.

Vila "Svjetli Dom" koju sam pokazao u prethodnom postu je, naravno, bila... mučilište. Tek nešto prije 2000-te su novi vlasnici "otkrili" njenu mračnu prošlost-malo morgen, pa cijelo susjedstvo je ziher znalo u čemu je štos i tko je tamo rasturao i koga, samo se nije smjelo reći...

Naime, rasturali su ne Nijemci nego NKVD i Poljaci svoje. U Poljskoj Rusi nisu ni pod razno htjeli dozvoliti da bi se moglo reći da su Poljaci imali svoj, nekomunistički pokret otpora-a imali su ga i te kako-pa su se s onima koji bi se, jelte, branili od Nijemaca i Rusa zajedno, raspravili na bojnom polju, u šumi ili ako bi ih dohvatili u zarobljeništvo (Katynski pokolj poljskih oficira je isto iskočio "odnikud" tek dobrano nakon rata).

Vila je izgrađena početkom 1930-ih na narudžbu tadašnjeg gradonačelnika kvarta Wlochy (gdje se nalazi), a 1936. ju je kupila porodica Kasperkiewicz čiji su potomci i danas vlasnici-tada su stanovali na drugom katu vile. Krajem rata u vili je stanovao i prof. Czesław Maciej Piecewicz-Witoszyński, osnivač poljske avijacije i Instituta aerodinamike u Varšavi. U siječnju 1945 vlasnici su dobili naredbu od vojne komande Varšave, da isele-uspjeli su dobiti svoju kuću natrag tek 1998! Ne i useliti, jer su stanovi bili dani u najam. Tek krajem 1999 su uspjeli useliti u jedan ispražnjeni stan, a 2000-te su slučajno pronašli, pri iznošenju ugljena iz podruma jedne od stanarki, urezane natpise na zidu, tipa "Isuse, pomozi!" i zidne "kalendare", koji su svjedočili o tome da su tamo bili zatočeni ljudi. Vjerojatno se nešto pričalo i među ljudima...uglavnom, obavijestili su nadležne i priča se počela raspetljavati. Pred par godina je postavljena ploča za obilježiti to mjesto: Varšava ne zaboravlja.

Od veljače do listopada 1945 vila je bila Glavni Vojni informativni ured poljske vojske. U podrumima su držani deseci zarobljenika nakon kraja rata, a na katu su bili uredi i sobe za preslušavanje. Kroz zgradu je prošlo više od tisuću zatvorenika, koji su bili ispitivani i mučeni. U parkiću nasuprot vile je postavljena informativna ploča:

Napravljena je i web stranica na poljskom.

Varšava je jedan od gradova koji neprijatelji nisu uspjeli ubiti, iako su se pošteno trudili. Evo noćnog vidika centra, koji je već 70 godina u pregradnji. Po mojoj skromnoj ocjeni, uspješnoj. To je jedan od rijetkih gradova gdje mi je s vemenom draže dolaziti, jer napreduje. Nedavno su otvorili drugo produženje druge linije metra, napravljeno je mnogo zanimljivih zgrada...U Bandićgradu kad dolazim vidim samo oderane fasade, nove fontane i parkinge i štandove di im nije mjesto, kao da se grad vratio u ne tako davna blatnjava vremena,valjda njegova dječja kad je dolazio iz svoje Mlake do Grada.

Post je objavljen 17.12.2020. u 20:56 sati.