Svaki dan je poseban i drugačiji, jedinstven. Čak i kad se čini običan, izlišan. Nekovrsni je blagoslov i benefit po tko zna koji put dočekati i ispratiti sunce čak i kad se skriva iza oblaka. Znamo i osjećamo da je tu. Pratimo njegov ritam. Sve ostalo ljudski su pokušaji za kontroliranjem, odnosno fragmentiranjem vremena. Kratki tekst koji slijedi možda ne zaslužujuje ovakav pomalo filozofski uvod. Čitatelj će na kraju znati procijeniti je li on bio potreban.
Moj jučerašnji dan započeo je rano ujutro odlaskom na posao na kojem se nije odvijalo ništa neuobičajeno. Iako u učeničkom domu trenutno ne borave učenici potrebno je vršiti nabavu jer kuhinja radi za studente koji pohađaju nedavno pokrenutu visoku školu u našem malom gradu. Nakon povratka doma poželio sam ostatak dana provesti odmarajući se. To mi je u dobroj mjeri uspjelo. Za početak pobjegao sam dnevnoj rutini uronivši u kratki, površni san. Nakon njega uslijedila je neizbježna popodnevna kava podebljana slatkišima. Potom malo čitanja i ponešto pisanja. Večera nije zahtijevala poseban trud jer se sastojala od kruha i još koječeg iz frižidera, takozvana suha ili lovačka. Večernji sati rezervirani su bili za nogometnu utakmicu na televiziji. To je u prijevodu dva sata prilično neaktivnog ali ugodnog praćenja jurnjave za loptom po savršeno ravnoj ledini. Dan je bio gotov kad se kroz prvi san probio povišeni glas komentatora. Tek nakon pobjedničkog gola u zadnjim minutama utakmice realnost je ustupila mjesto snovima.
Današnji dan krenuo je slično, ali na poslu su se pojavile neke nepredviđene obaveze i ukrale ponešto vremena i energije. Po dolasku doma nakratko sam poželio ponoviti rutinu od jučer. Ipak nakon kraćeg dvoumljenja obukao sam radno odijelo i zaputio se na brijeg u klijet. Tamo sam na priličnoj hladnoći građevinskim ljepilom sanirao otvor ispod dotrajalog prozora kroz koji je u podrum prolazila voda. To me podsjetilo da na krovu kraj stupa od struje također postoji prolaz kroz koji ulazi ponešto kišnice i slijeva se opasno blizu električnog voda. Na mračnom i prašnjavom tavanu trebalo je pod svijetlon mobitela utisnuti priličnu količinu silikona između limenog pokrova i okrugle cijevi. Ostalo je taman toliko vremena prije mraka da promrzao stanem na terasu i osmotrim kako se po okolnim brijegovima pojavljuju prva svijetla. Vozeći se doma poželim nešto toplo za večeru. U dućanu kupim šampinjone i nakon dugo vremena počastim sebe i ostale ukućane slasnim omletom.
Dok ovo pišem dan još nije gotov. Ako skriva još neko iznenađenje energije neće usfaliti. Prilično se razlikuje od prethodnog. Svaki je na svoj način bio običan, prosječan, nizgled banalan. Možda je ovo pisanje pokušaj da ih otrgnem zaboravu i time učinim posebnima.
Post je objavljen 17.12.2020. u 20:20 sati.