Marketing
Rudarsko naselje Ugljenik
Nakon sela Grđevice, htio sam pisati o bivšim rudnicima na prostoru Bilogore, ali je to jako široka tema koja zaslužuje malo više proučavanja. Stoga sam odlučio istražiti još jedno bivše selo - Ugljenik. Kao što samo ime govori, radi se o selu koje se nalazilo u blizini rudnika ugljenom i u kojemu su živjeli zaposlenici rudnika. U zadnje vrijeme dosta proučavam život ljudi u prirodi, planinama i šumama. Vjerojatno zato što bi i sam jednoga dana htio imati neku osamljenu drvenu kućicu negdje usred ničega. Nekadašnje rudarsko naselje Ugljenik nalazilo se 5 kilometara od Male Črešnjevice i 10 kilometara u planini, dalje od Velike Črešnjevice. Jedna od boljih posljedica opsesije sa okakvim stvarima je što čuješ za razna sela za koja nikad ne bi čuo. Tako i za Malu i Veliku Črešnjevicu. To su mjesta koja se nalaze na oko 20 kilometara od mog rodnog grada Virovitice. Ugljenik se još nazivao i Stara i Nova Kolona jer je naselje bilo rasuto na više mjesta oko rudarskih okana. Djeca rudara pješačila su rudarskim stazama po nekoliko kilometara iz Nove Kolone u pučku školu u Staroj Koloni. Kuće su bile zidane, a uz njih su bile i staje za smještaj konja. Konji su služili za dovoz drva iz okolnih šuma koje se onda koristilo u razne svrhe (npr. za podgrađivanje hodnika u rudniku - poveznica sa iskorištavanjem šuma). Prijevoz iz rudarskih jama odvijao se tako da su ugljen izvlačili najprije u drvenim vagonetima (da, vagonet 
Za više informacija guglati, ali to je onaj mali vagončić) jaki izvježbani konji. Kasnije, dolaskom struje, željezne vagonete pune ugljena iz okana izvlačili su na površinu pomoću čeličnih vitala. Uglavnom, pruga je išla od rudnika do Pitomače. Najveću ekspanziju rudnik je, prema Dragutinu Feletaru (Podravski zbornik, godina 1988., strane 291-296), zabilježio 1925. godine. Te godine iskopano je 25,7 tisuća tona lignita, a bilo je zaposleno 310 radnika. Najveći iskop bio je 1933. godine, s 31,9 tisuća tona i s prosječno 248 zaposlenika. Rudnik je pripadao u opremljenije u sjevernoj Hrvatskoj.
Lavoslav Singer bio je upravitelj rudnika. Raspolagao je s dosta suvremene mehanizacije te je izgradio vlastitu energanu za vuču ugljena i crpljenje vode iz rudnika i separaciju u Pitomači. Za smještaj zaposlenika bile su izgrađene dvije kolonije. Stara se sastojala od 10 zgrada sa 45 stanova, a Nova od 4 zgrade i 16 stanova. 1930. vođen je štrajk tristotinjak radnika zbog otpuštanja njih 30. Štrajk je ugasila policija, a neki rudari su uhićeni i protiv njih se vodio postupak. Posao je bio izuzetno težak, a radilo se i do 10 sati dnevno. Oni koji su se pobunili bili su otpušteni. Tek 1938. radnici dobivaju povišicu 7 - 12%. Općenito, prava radnika su bila mala te su oscilirala iz godine u godinu. Nakon Drugog svjetskog rata opao je interes za ugljenom, a nafta i zemni plin su postali bitniji resursi. Sve je to dovelo do zatvaranja rudnika 1969. godine. Mnogo je ljudi ostalo bez posla, a sudbina naselja postala je više manje jasna. Većina stanovnika je otišla, dok je manji dio ostao u Maloj i Velikoj Črešnjevici. Iako se još 1985. pisalo o ponovnom otvorenju rudnika do toga nikada nije došlo.
U ovo doba Korone, posebna zahvala Google-u koji mi je omogućio mirno lutanje Črešnjevicama, a da se nisam maknuo iz svoje sobe
Izvori: 1. Mira KOLAR DIMITRIJEVIĆ - Prijeratno podravsko rudarstvo (Rudnici ugljena na području koprivničke i đurđevačke Podravine do drugog svjetskog rata)
2. http://www.glas.hr/336371/11/Nestali-bez-traga-Slavonski-rudnici-i-rudari-zaboravljeni-u-proslosti
3. DRAGUTIN FELETAR: POVIJESNI RAZVOJ I SUVREMENO ZNAČENJE VAĐENJA UGLJENA NA PODRAVSKOJ BILOGORI; 1986.
Post je objavljen 17.12.2020. u 16:13 sati.