Danas mi je online nastava popodne, u četvrtim razredima nastavljam s temom identiteta, prošli put smo u živoj nastavi imali mladu Turkinju koja savršeno govori njemački, osjeća se kao Njemica, al je Nijemci baš ne priznaju za svoju, a pogotovo Turci kad dođe na odmor u zemlju svojih predaka. Danas obrađujem Zorana Drvenkara, priznatog njemačkog pisca rođenog u Hrvatskoj, o kojoj ne govori baš najljepše u svojim intervjuima. Podsjetilo me na raspravu s pokojnim ocem, koji se jako ljutio za vrijeme rata, jer su izbjeglice koje bih ugostio mahom govorile protiv hrvatskog predsjednika i par generala, s tezom, tako otac, ako si ugošćen ne smiješ govoriti protiv države gostoprimca, ja sam pak kontrirao da treba govoriti istinu, Drvenkar npr. ovdje ništa krivo ne govori.