Duhovnik Zahid:
Poslije ispijača potop! Naprosto su snažnim zamahom izlili svo to vino u sebe. Nisu ga uopće pili, oni su ga naprosto proždrli! Bože, kakav grijeh, kakav grijeh! Nalili su ga u sebe kao da je obična voda. Kao da je benzin. Kerozin. Pogonsko gorivo. To sofisticirano vino, to nježno vino koje zahtjeva da ga se ispija gutljaj po gutljaj, kap po kap! Nisu mu dopustili da govori, da ispriča svoju priču. I još su – p'jani gnomovi! – polomili sve vrčeve, amfore, sve kantarose i stamnose… Pa naravno! Što njima znači vino bogova kada se okot đavolji natače iz bukare i samo čeka da se u kolo mahnito dohvati . Razdrobljeno leži obredno posuđe, lekytos za pomasti, kalpis za vodu… Bože, oh Bože sveti!
Gibeon, sin Jojadinov:
Idi Zahide! Ne prigovaraj pijancima, jer nama na dan Dana Postanka, nije dano ništa osim vina! Što god nam je On – Vinotoča nebeski – točio, mi ispili smo. Prestani da mi brojiš jerbo ću nožem da te urešujem na žrtveniku poganskom! Ti možda tražiš Boga, ja samo čašu! Kuš čedo bijedno! Gdje si bio kada je Isus prvo čudo izvodio! Zar meni, koji sam u Kani Galilejskoj Isino vino ispijao da brojiš? Moje oko je mutno, ali bistrije od tebe vidi! Kad dohvatim vrč u ruku, svi se idoli smjesta, povuku. Na tom je stihu i sam Nietzsche svoju kuću sagradio, trebao bi to znati moralnoumniče! Idi i neka ti je čaša vazda puna! To kažem svima koje volim. Tebe ne volim. Tebi samo velim: odlazi! mrsko mi je tvoje društvo! Sam ću da oplakujem plitkoće tvoje! Skučenost tvog uma srce mi razara. Idi, Zahide, idi!
Post je objavljen 15.12.2020. u 09:54 sati.