Marketing
Trinaesti prosinački
Danas sam prosipala svu svjetlost
na djecu.
Pun ruksak lizalica, čokoladi,
Sangria za bake,
Junetina, fuži,
G. reže luk, H. reže češnjak,
A. nam pušta pjesme
"- Meni trebaš ti da me voliš...
I neću zlato, neću srebro,
ni bogatstvo
cijelog svijeta..."
Imaju oni ionako svoje posebne krijesnice
Koje razbucaš plesom i pjesmom
Rukama u zraku
Bezbrižnošću koju isučeš od negdje,
iz rukava
Ko Asa,
Iz pete, sa dna svih proživljenih radosti,
Nataloženo srebro uzburka se,
Ko pikule šestorepke,
Bogatstvo iz džepova
Zaljubljene žabe
Okićene breze
Danas sam odlučila
Pustit ću sve
Neodlučne, slabe, slatkoriječive,
I one koji pokajnički odrađuju svoju prošlost
i one koji ne znaju što bi
kao i one koji me ne vide u svojoj budućnosti.
Imat ću strašno velik hrastov stol
Kuhati omiljena jela
Debeli, hrastov, za kojim ćemo još puno puta proslaviti
Oni, njihove žene i njihova djeca
Svete Luce i Svjetlost i to što se volimo
- ti izgledaš samo odrasla, um ti je dječji
kaže mi A.
dok me guraju na gusarski tobogan
I moji noćni znojni strahovi nestaju
I moja ljepljiva čežnja za nečim što ne postoji
" treba nam tako malo
Skoro ništa
Jedan kremen i jedna Iskra
Da tama ode zauvijek iz sna
A čudovišta padaju..."
Post je objavljen 13.12.2020. u 22:42 sati.