Marketing
Bivše selo Grđevica – mjesto mračne prošlosti
Dok šetam obroncima Papuka i gledam u svoj GPS prijamnik na njemu se u moru točaka koje moram obići nazire preko cijelog ekrana mjesto Grđevica. Dignuvši pogled uočavam kako oko mene nema nikakvog sela. Nema niti ruševina. Nailazim samo na malenu prostoriju sa rešetkama na prozoru. Slikam i odlazim. Ne znam što je to. Možda i bolje da ne znam. Približava se kraj radnog vremena i nalazim se sa ostalim kolegama. Neki su domaći, neki ne. Ovi domaći mi kažu kako je to bivše selo, nestalo u “onom” ratu. Sjedamo u kombi i neravnim šumskim putevima “jurimo” na glavnu cestu Pakrac – Požega. Nalazimo se na pola puta između ta dva grada. Rastajem sa sa domaćim dečkima i nastavljam put doma; u oko 65 kilometara udaljeno mjesto stanovanja.
Poznavajući povijest Pakraca i okolnih mjesta i svega što se događalo prije, za vrijeme i poslije rata nije ni čudno što neka sela nestaju, ali ipak odlučim više proučiti Grđevicu. Sreća pa sam još nekoliko dana bio na istom mjestu. Tamo se nalazi nekoliko bunara koji se od trave i trnja jedva vide. Kolega Ivor pažljivo i precizno bijelim sprejem obilježava jednog od njih. Bunar se nalazi odmah uz šumski put kojim često prolaze planinari na putu prema vrhu Čučevo (854 m). Grđevica je na otprilike 500 metara nadmorske visine. Vrlo je jednostavno primijetiti kako se radi o planinarskoj ruti jer su po stablima crveno bijeli krugovi. U blizini se nalazi i zapušteno, staro seosko groblje koje nažalost nismo stigli vidjeti. Bivše selo nalazi se na prostoru velike čistine koja kao da simbolizira prazninu i nestajanje jednog mjesta. Mjesta koje je nažalost, bilo osuđeno na propast. Mjesta u kojemu su ljudi živjeli, rađali se, umirali, voljeli se. Ne uzimajući u obzir nacionalnost i vjeru ovo gledam sa nekog drugog stajališa. Onog istraživačkog.
Jedino što sam o Grđevici uspio saznati iz prošlosti je to da je mjesto vjerojatno nekad bilo naseljeno. Dokaz tome su sastojine pitomog kestena. Vrste koja je u prošlosti bila prisutna uz naseljana mjesta te je stanovništvu služila u razne svrhe. Pogotovo je bila bitna u vrijeme Osmanskog Carstva.
Prema podacima o broju stanovnika Grđevica je najviše stanovnika imala 1931. godine, 225. 1857. godine imala je 142 stanovnika, 1869. 138, 1880. 119, 1890. 144, 1900. 158, 1910. 198, 1921. 178, 1931. 225, 1948. 91, 1953. 94, 1961. 106 i 1971. 8 stanovnika. Samo mjesto vjerojatno su naselili Srbi koji su se počeli doseljavati na Pakračko područje za vrijeme Osmanlija, ali i nakon njihovog odlaska. Pakračko područje je nacionalno mješovito, što je nasljeđe Austro – Ugarske kada su se ovdje naselili pripadnici naroda iz raznih dijelova monarhije: Česi, Mađari, Nijemci i Talijani. No, pretpostavlja se da su u Grđevici živjeli većinom Srbi.
Drugi svjetski rat doveo je do smanjenja broja stanovnika. 21.12.1941. u Grđevici je osnovan seoski NO (Narodnooslobodilački odbor). Također, tijekom rata dogodio se i Ustaški pokolj iako je zločina bilo na svim stranama (Ustaše, Partizani, Četnici). Spominje se da je uništeno većina kuća u selu. U skoro istom danu kada je stradala i Grđevica stradala su i sela Gornji Vrhovci i Kantrovci. 1965. u Grđevici je i dalje najviše Srba (dominira prezime Kukić). Smanjenje broja stanovnika se nastavilo, te su 70.-ih i zadnje osobe napustile selo. Godine 1981. Grđevica se pripojila obližnjem selu Koturić (koje i danas postoji) te više kao selo, službeno; nije postojala.
1983. na području Grđevice vršeno je pošumljavanje. Trebalo se posaditi oko 490 tisuća sadnica smreke, crnog i običnog bora (više u Pakračkom vjesniku; slika u tekstu). Posljedice toga vidljive su i dan danas. Kulture smreke i danas se nalaze u blizini Grđevice.
Nažalost, ionako tužna sudbina sela dobila je još jednu crnu mrlju i to za vrijeme Domovinskog rata. Početkom rata Grđevica je postala uporište srpskih ekstremista. Tamo se nalazio i prvi improvizirani logor. Hrvatski "Gandhi" kako je nazivan dr. Ivan Šreter bio je priveden u Grđevicu i ispitivan, nakon čega je prevezen u logor Bučje gdje je i posljednji put viđen. Tamo je ubijeno i nekoliko hrvatskih policajaca i vojnika. Područje Grđevice bilo je pod srpskom vlašću do 25.12.1991. kada je 136. brigada Hrvatske vojske osvojila sela Koturić, Popovce (Zabrdski), Ožegovce i Grđevicu - Operacija Orkan '91. Time većinom i prestaje spominjanje ovog sela. Nema ga više niti na kartama, a spominju ga samo stariji stanovnici sela oko Pakraca. Jasno je i zašto. Kao šumar nekad se pitam što bi bilo kada bi stabla mogla pričati? Pogotovo ona od 100 ili 120 godina.
Post je objavljen 13.12.2020. u 19:28 sati.