ova pjesma je objavljena u Zborniku radova KAŠTELANSKE ŠTORIJE 2017./2018./2019. na strani 183.
< > >
slika: digital art
Dušo njegove Duše,
u trenu nepostojanja vremena,
u sekundi odraza kontura
tvog lica tebe u tebi,
kad ostaviš ovu zemaljsku odjeću
i kreneš putem Svjetla
prema sudbinski zacrtanoj putanji,
okreni se i pogledaj još jednom
divan kaštelanski zaljev
i tad ćeš susresti svoj odraz
u očima Duše svoje Duše,
jer sve u nama ostavlja otisak.
Tišina... tad me ubila,
a sad me iscjeljuje,
dok sjećanja, kao stražari vremena,
stoje na ulazu u sadašnjost
i podsjećaju na mnoga vrata
kroz koja smo prošli,
a ja sam samo slušala
šum krila albatrosa
u daljini kaštelanskog zaljeva
iz dubine sjećanja
i znam, ponovo se zatvaram,
dok ostale duše
lutaju kroz noć...