Kad se Algoritam raspao, sva izdanja koja je on tradicionalno izdavao, „razbježala“ su se između drugih nakladnika (tako je, vidim, Školska knjiga nastavila izdavati Tolkiena i Pratchetta, a Znanje je osnovalo zasad malu nakladničku kuću Vorto Palabra, koja se uhvatila izdavanja Bujoldice).
Novi nakladnik, novo izdanje – „Kavalir Jole i Crvena kraljica“ je roman iz serijala o pustolovinama Milesa Vorkosigana, ali iz razdoblja kada je Miles već imao 43 godine i bio već grof okruga Vorkosigan, suprug i otac, i Carski revizor (funkcija koja je osmišljena samo za Milesa i njegove specifične karakterne crte). Miles nije protagonist ovoga romana.
Protagonisti su, naravno, Crvena kraljica – Cordelia Vorkosigan, Milesova majka, i admiral (Kavalir) Oliver Jole, koji rame uz rame, kao potkraljica kolonijalnog planeta Sergyar i vojni zapovjednik vojne baze, rade na uspostavljanju, istraživanju i izgradnji tog planeta. Oboje su ranjeni i oporavljaju se nakon iznenadne smrti Cordelijinog supruga, potkralja Sergyara Arala Vorkosigana.
Na samom početku romana, zatječemo Cordeliju spremnu na novu fazu svog života – nakon umirovljenja iz svoje funkcije potkraljice, namjerava na Sergyaru, planetu kojega je ona prije četrdeset i više godina sama otkrila, zasnovati novu obitelj. Tehnološka dostignuća i novootvoreni replikacijski centri za maternične replikatore sada joj to i omogućuju. U to želi uklopiti i admirala Jolea, koji, izmožden tugom nakon smrti prijatelja, još niti ne razmišlja o nastavku svog života.
Za razliku od nekih drugih romana iz serijala, ovo nije primarno politički, makroekonomski, pa čak ni toliko duhovit roman – ovo je roman o obitelji, o obiteljskim odnosima u nekim budućim vremenima ljudske rase, s pitanjima, dilemama i nedoumicama s kojima se i sad možemo poistovjetiti.
Primjerice, imaju li naši roditelji nakon smrti bračnog druga pravo, ako to žele, na nekoga novoga u svom životu? Bismo li mi to svoje pravo zahtijevali za sebe? Kako se odrasla djeca mogu osjećati oko toga i imaju li pravo svojim roditeljima to braniti, jednom kad su djeca postala samostalna i imaju vlastite živote? Imamo li ih pravo svesti samo na bake i djedove?
Zatim, roditeljstvo u starijoj dobi i upotreba tehnoloških dostignuća u prokreaciji – sada se još zapravo relativno stidljivo upotrebljava u odnosu na to koje se sve mogućnosti mogu očekivati u budućnosti: koje su prednosti i nedostatci tih metoda?
Ovo je lijep roman koji u konačnici govori o optimizmu i nadi da ima, ili može biti, života poslije smrti, barem za nadživjele.
Post je objavljen 14.12.2020. u 09:46 sati.