Marketing
Školice...
Julio Cortazar: Školice
Kultni roman argentinskog pisca Julija Cortazara bilo je jedno od prvih djela koje je poremetilo uobičajene navike čitanja: poglavlja su ispremiješana pa se knjiga može čitati na više načina – od prve do posljednje strane, kronološki, po rasporedu s početka romana, ali i po slobodnoj volji, napreskokce, kao u dječjoj igri školice. "Školice" su u konačnici jedno od onih rijetkih dragulja književnosti dvadesetoga stoljeća, koji možda neće biti pristupačan najširem sloju čitatelja, ali će ga štovati književni sladokusci.
Prema Telećanu, "Školice" su svojom kvalitetom ravne, primjerice, Joyceovom "Uliksu", "Čovjeku bez osobina" Roberta Musila ili "Karnevala" Béle Hamvasa, dok im jedno od mogućih izvorišta valja pronaći u Hesseovoj "Igri staklenih perli". Već i ovo probrano društvo dovoljna je preporuka za čitanje Cortázarovog remek-djela, između ostalog i zbog toga što je, usprkos svim mogućim poveznicama s drugim autorima, ovaj pisac svojim izrazom i dalje samosvojan i jedinstven...
osvrt Tomica Bajsić
Kultni roman argentinskog pisca Julija Cortazara bilo je jedno od prvih djela koje je poremetilo uobičajene navike čitanja: poglavlja su ispremiješana pa se knjiga može čitati na više načina – od prve do posljednje strane, kronološki, po rasporedu s početka romana, ali i po slobodnoj volji, napreskokce, kao u dječjoj igri školice. "Školice" su u konačnici jedno od onih rijetkih dragulja književnosti dvadesetoga stoljeća, koji možda neće biti pristupačan najširem sloju čitatelja, ali će ga štovati književni sladokusci.
Prema Telećanu, "Školice" su svojom kvalitetom ravne, primjerice, Joyceovom "Uliksu", "Čovjeku bez osobina" Roberta Musila ili "Karnevala" Béle Hamvasa, dok im jedno od mogućih izvorišta valja pronaći u Hesseovoj "Igri staklenih perli". Već i ovo probrano društvo dovoljna je preporuka za čitanje Cortázarovog remek-djela, između ostalog i zbog toga što je, usprkos svim mogućim poveznicama s drugim autorima, ovaj pisac svojim izrazom i dalje samosvojan i jedinstven...
osvrt Tomica Bajsić
Misaono uranjam u labirint zrcalnih neurona... nit vodija je plamičak svjetlosti. Čini mi se nedohvatnim ali obećavajućiom. Iza mene ostaje svjetlucavi trag, sigurmost izlaska iz labirinta. Osjećm se kao Alisa u zemlji čudesa. Skakućem crno bijelim poljima vremena, susrećem zeca, razgovaram s njim. Zrcalna mačka mi se smiješi, komarac se odziva na ime.
Prisjećam se pokušaja pisanja knjige o labirintu svijesti, pisanja o duševnim previranjima, pisanja tekstova o umijeću življenja. U zrcalima iskri umreženost pamćenja, nenapisana knjiga o razinama istinskog postojanja. Titraju izmišljaji prošlosti i nagovještaji odsanjane budućnosti.
Iznenada razumijem zašto je Cortazar napisao svoje Školice u nelinearnoj strukturi, zašto njegov roman nudi mogućnost čitanja napreskokce. Roman tako jednostavan izvana, a tako razgranat iznutra. Slićno umreženosti naših misli, sjećanja, tihe radosti, sumnje i jasnoće. Da, konačne jasnoće koju Cortazar tako nesebično nudi.
Uranjam u strukturu dočaranog kaosa, tog kaosa se treba bojati. Kreativan je. Igram školice, metaforu ovozemaljskog života, ljubavnu igru mahnitanja u dvoje.
Skakućem sjećanjima i doživljavam pročišćenje spoznaje i vrtloženje osjećanja osjećaja, vrhunac ljepote. U središtu labirinta Leonardov čovjek pokretom čini matematički nemoguće mogućim... kvadrira kružnicu... nestvarno stvarna vizija zagrljaja neba i zemlje, zagrljaja duše i materije iz kojeg je rođen život.
Misao, zvuk, miris, okus i fotografija na spiralnim stepenicama prohujalog vremena se sjediniše u moć sadašnjeg trenutka.
Čini mi se, ušla sam u svijet u kojem su svi do sada poznati oblici razgovora ostvareni, u svijet koji je do krajnosti iscrpio mogućnosti izričaja. Sporazumjevamo se govorom cvijeća, osmijesima i titrajima svijesti.
Ispreplitanjem razina svijesti i podsvijesti, izmišljaja proslosti i nagovještaja budućnosti, sjećanja i zbilje živimo nelinearni tijek vremena.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 11.12.2020. u 07:27 sati.