Potencijalne ubojice na prometnicama. Sjećam se dana kada je fićo bio skoro statusni simbol. Ako baš i ne, ali bio je dio slobode odlaska dalje od prve livade iza kuća. I u to vrijeme neki jako željni biti drukčiji, biti važniji, biti oni koje se stalno spominje „nabrijavali“ su svoje fićeke, vozili ih otvorenog poklopca motora. Čak se sjećam jednog kolege koji je stavio dva ispušnika ili auspuha kako se to kod nas zove da dobro vukao, a ružio je tako da se ulica tresla. No unatoč svega toga ne sjećam se da su ljudi stradavali kao sada, niti da me neki drugi auto izgurao s ceste kako se to danas dešava. Danas je sve više mladih potencijalnih ubojica u automobilima. Kada se u ona vremena dogodilo da vam netko nasilno oduzme prednost, obično bi pajseri popravili situaciju, a nadobudni nasilnik primirio svoj nasilnički stav. Danas pajseri više ne pomažu, a i ne znam ima li ih itko još u svom automobilu. Sada vam ti potencijalno-bahati ubojice prisvajaju prometnice i bez ikakvog signala uletavaju ispred i to ne samo starijih osoba nego i mladcima istih godina. A onda krene jurnjava, dokazivanje čiji je auto jači, brži i tko ima bolju zaštiti pred zakonom pa se njemu ništa ne može. Ubiju li u tom divljanju koga, onako uz put to je njima tek kolateralna žrtva i ništa više jer život ode dalje kao da se ništa i nije dogodilo. Dok sam bila mlada i zelena u spoznaji o ljudskoj naravi, pajser bi mi bio prva misao u takvoj situaciji. Danas mi je jedina misao kočnica. Koči i pusti arogantnu budaletinu neka ide, pa nimalo kršćanski poželim mu da slomi vrat prije nego ubije nekoga nevinog na svom pohodu snage i moći tatinog sineka. Možda ste vi bolji kršćani?
tako se onda snivalo
Post je objavljen 10.12.2020. u 09:29 sati.