Malo sam se udubila u svoje misli, zagrabila duboko u sebe i nikako da nađem odgovor na jedno pitanje, pa se nadam da ćete mi vi pomoći. Dakle, radi se o tome zašto neki ljudi ne mogu ostati svoji i zašto su podložni drugim mišljenjima?
Recimo na pr. ja se volim sportski oblačiti i netko mi kaže da bih trebala nositi nešto drugo jer njemu se to ne dopada. Kad bih popustila i dozvolila da me to zdrma i odmah bih se počela oblačiti drugačije svrstala bih se samim time u osobu bez svog JA. Naravno da bih jasno i glasno odgovorila NE!
Ili recimo drugi primjer. Komuniciram s nekom osobom koja se nimalo ne dopada nekoj mojoj poznanici ili nekom mom poznaniku pa traži od mene da prekinem komunicirati s tom osobom koju ona/on ne može podnjeti. To smatram ucjenom i najprljavijim zahtjevom neke osobe. Naravno da bih glasno odgovorila NE!
Vjerujte to nikad nije bio moj đir, niti će ikada biti. Nema ni teoretske šanse da bih odustala od svojih uvjerenja i stavova. To bi se jedino moglo dogoditi kad bih JA došla do zaključka da nešto moram promijeniti, znači samo ja mogu djelovati na samu sebe.