Zanimljivo je kako se naš um igra s nama. Koliko je zapravo podsvjest inteligentna. Koliko nas zavarava, koliko nas laže, samo kako bi izbjegli te puteve u našim nervima, koji vode u bol u nelagodu. Koliko, na temelju straha izgradimo ličnosti koje su lažne, uopće ne odgovaraju onome što u dubini sebe jesmo. Vidim na sebi, kad uđem unutar sebe, kako se pojave neki porivi da bježin od sebe, pojave se tendencije ka egotizmu, narcisoidnosti... Jedanput san zaša dublje u sebe i vidija da san arogantan, a sva ta arogancija je bila izgrađena na strahu... Zato nemojte olako osuđivati ljude koji su egocentrični, arogantni i slično. Ko zna od čega oni bježe. I šta se s njima dešava. Ko što reko, mi u biti sami sebe lažemo i zaboravljamo da se lažemo. Na bazi naše podsvjesti i nesvjesnog dijela psihe gradimo naš karakter i ličnost, naše svjesno "ja". No, to svjesno "ja" je jako često puno nezdravih obrazaca i mehanizama. Da bi smo to promijenili, prvo moramo to prepoznat. Onda kad prepoznamo, moramo uć dublje u sebe da vidimo zašto smo izgradili to u sebi i kad smo to izgradili. Tada, kad otvorimo te rane koje smo svi dobili ko dica, tada kad ih otvorimo, iz perspektive odraslog čovika, možemo ih zacijelit, sada, kad smo sposobni da se zaštitimo i da se pobrinemo o sebi. Kad nismo više bespomoćno dite. Onda promjena u ličnosti može nastat. Zato, rekoh već, nemojte sudit nekoga ko arogantan, iskompleksiran, zavidan, narcisoidan i slično... Što, jasno, ne znači da se ne tribate zaštitit od negativne energije tih ljudi i postavit granice dokle ćete ih trpit. To je svakako, neophodno. Ali pokušajte ih gledat ko ljude. Zamislite ih kao malu dicu koja su uplašena i povriđena. Jer to oni u suštini jesu. Ja zadnjih dana primjećujen jednu tendenciju koju san davno ima, a to je da gradim slike o sebi u kojima veličam sebe. Gradim neke stavove po kojima sam ja nadmoćan i slično... A sve iz straha da dođen u kontakt sa sobom, sve samo da odvratim svoju pažnju sa pravih problema u sebi. Ja san prije bija takav, narcisoidan i nisan ima uvide u to kako i di nastaje ta moja narcisoidnost. Jednostavno san živija takav i mislija da san "napredniji" "otvoreniji" itd, sve što je u mom svitu značilo "bolji" od drugih ljudi. Sad vidin šta radin i ne radin to više, iako je izazovno i teško. Tako da, mislin da nam je svima s vrimena na vrime potrebna revizija naših stavova i crta ličnosti, jer nikad ne znaš di se koji vražićak može uvalit i šaputat nam da smo ovakvi i onakvi, bolji, jači, itd, itd.
Post je objavljen 05.12.2020. u 12:50 sati.