Pregled posta

NIJEMI VRISAK

prepošten sam za tu borbu
koja hrani svoje žrtve
dok im obećaje slobodu
za sobom ostavlja mrtve

ostaje samo nijemi vrisak
koji rastjeruje strah
i novi žestoki stisak
koji sve mrvi u prah

tragovi otvrdli s blatom
smiju nam se u leđa
u utrci s pješčanim satom
zrnca pijeska sve su rjeđa

a pustinje kao da rastu
negdje duboko u nama
sve teške istine su tu
tonemo u njima od srama

ostaje samo nijemi vrisak
kao posljedni trag nutrine
lažući sebe da još sam jak
bježeći od prave istine

prepošten sam za tu igru
u kojoj kaos je pravilo
al neću im dozvoliti tišinu
bar mi je toliko ponosa ostalo