Tko je ta žena ispred mene?
Kopam i rujem po svojim sjećanjima.
Tramvaj me cima amo - tamo.
Pitam se da li vozač možda misli
da vreće krumpira vozi?
Pitam se pitam i dalje
tko je ta žena ispred mene?
Otvara notes ispisan brojevima i imenima,
na kratko rastegne usne u osmijeh,
noge je lagano prekrižila
i ruke sklopila.
Tko je ta dostojanstvena žena?
Lice i ruke su joj naborane,
ali sve je skladno, sve je kako treba biti,
ona je savršena.
Pomislim si
Da barem jednog dana
i ja imam ovako skladne bore na licu.
Tko je ta žena s blagom tugom u očima?
Um mi ne da mira dok ju tako krajičkom oka promatram.
Sjetim se svoje bake,
njezine fotelje
tv ekran
kazalište...
Čekaj! (skoro sam viknula usred tramvaja)
Stilske vježbe!
Moja baka obožava Stilske vježbe.
Bila je u šezdesetima, sedamdesetima, osamdesetima...
Sada znam tko je ta žena ispred mene,
sada konačno mogu izaći iz stare dvanaestice,
sada kada znam da je to Lela Margetić,
sada kada sam otišla stanicu dalje od kuće svoje.
Post je objavljen 03.12.2020. u 14:03 sati.