Odbacila sam sve suvisno.
Ili sam barem na tom putu.
Sitne price, niske zavisti.
Velike rijeci, fantasticna obecanja.
Shvatila sam da mi to ne treba.
Dok nosim teret sebe, tezak....
Shvacam: mogu si olaksati.
Pa ostavim tu i tamo koju tugu.
Dopustim joj da izadje iz mene
Klizecim kapima suza niz lice.
Ostavljam ono sto je bilo
I sto je moglo biti da je to bilo.
Ne mogu na to utjecati.
Proglasavam ta sjecanja
Nepotrebnim. Meni suvisnim.
Prepoznajem sto vrijedi.
Sto je za cuvanje. Dragocjeno.
Topao zagrljaj. Osmijeh voljenih.
Male sitnice, olaksavaju put.
Stavljam ih u posebno mjesto...
U srce. Sve ostalo je... Suvisno.
Post je objavljen 03.12.2020. u 06:47 sati.