Nekad davno veselila sam se ovom mjesecu. Znala sam već peći trajne kolače i to s velikim zadovoljstvom. Atmosfera je bila nabijena jednom posebno pozitivnom i čarobnom energijom. A sada?
Sada, već jedno par godina, skoro sve je nestalo. Voljela bih da je drukčije ali život mijenja pravila na koje ne možeš utjecati. Ali bome i mi ljudi doprinijeli smo ponajviše svemu tome, možda čak i najviše. Najradije bih do proljeća hibernirala k'o medo ali...
Ne samo što se sve pretvorilo u komercijalu s naglaskom na kapital veći ova hebena korona pridonijela je ovom negativnom raspoloženju. Međutim, kao da sve nije dovoljno, mnogi će se morati suočiti u ove pretpraznične dane i s onim najgorim - tugom za svoje najmilije.
Da, ovo nije nikako pozitivan post, dapače...krajnje je demotiviran ali činjenice su ipak činjenice, zar ne? Biti slijep pri zdravih očiju i gluh pri zdravih ušiju...nikad ne može donijeti dobro.
Pa ipak, još nam je ostalo malo nade, jedna mala iskrica koja bi nas mogla održati na površini i ujedno dala šansu da jednog dana opet poletimo sretni i zadovoljni kao nekad prije. Zato nemojmo gubiti nadu, nemojmo skroz potonuti, nemojmo dozvoliti da nas sve to obeshrabri...Bit će bolje!