U samoizolaciji sam. Čekam kišu na prozoru, pišem znanstvene radove, gledam serije. Iako stalno osluškujem hoću li razviti simptome, nekako sam zadovoljna što ću malo odmoriti od posla. Na poslu je naporno i komplicirano, količina posla se ne može ni opisati.
Upravo iz kreveta gledam u sivo nebo iznad dvorišta nadajući se da ću uskoro ugledati koju kapljicu kiše pa da se večeras uz zvukove kiše na prozoru napokon pošteno naspavam. Pokraj sebe imam rokovnik u kojem mogu prekrižiti sve planove za sljedeći tjedan i literaturu za pisanje sljedećeg znanstvenog rada.
Večeras ću skuhati čaj i zapaliti mirisnu svijeću. Ovih dana sve češće kavu zamijenim čajem. Moj jedini problem trenutno je što sam zaboravila ponijeti koju dobru knjigu, a sad ne mogu iz kuće.