Pišem ovo, ne znam ni zašto, ni kome... Vjerovatno sebi. M. ti si promašaj i od tebe nema ništa. Nemaš muda. Nemaš snage. S druge strane, reklo bi se da napreduješ. Reklo bi se, dok si sćućuren u komfor zoni. Mada, izlaziš iz komfor zone, nekad s osmjehon pobjede na ustima, nekad sa teretom pada, totalnog pada... Znan da su problemi koje iman ozbiljni i da bi malo ko moga ih nosit i do sad, ali ja ne želin prolazit ovo načinima koji prilaze granice drugih... Boriću se kako znan, samo nek stvari budu ok... Ne želin ništa nego normalan život. A ako ovo prođen, biću cili život zahvalan i znan da ću pomagat ljudima, jer volin ljude i znan da ću uživat, jer kreativan san i entuzijastičan, samo, kako, mili Bože kako doć do tog stanja u kojem san ovo konačno privaziša... I kako samo boli. Kao otvorena rana boli, boli misao, da je gotovo... Da sam gotov. Al nisam, jer, mada ne znan kako, neću sebi dopustit da buden gotovo. Još da saznan kako ću to ostvarit. A ko zna? Niko to ne zna dok ne izađe iz svog očaja, pa tada retrogardno vidi kako i zašto je uspija.
Nego, mislija san pisat post o inteligenciji. Fascinantna mi je umjetnost, kako boje, crteži, slike izazivaju u nama određene emocije? Posebno apstraktna umjetnost, likovna. Onda muzika, kako jedan zvuk u nama budi emociju? Umjetnost je igranje stvarima, nešto najlipše šta postoji na svitu, ako mene pitate. Umjetnost u inače nežive stvari unosi život i inteligenciju, jer inteligencija je ono zbog čega mi doživljavamo emocionalno neke pjesme, dok nasumični zvukovi prirode u nama ne bude interes. Usput, gledan danas potok kuda šetan i razmišljan o vodi. Voda je živa. Na svakog od nas drugačije reagira, oni kristalići koji tvore njen izgled se mijenjaju i formiraju različite oblike u kontaktu sa različitim ljudima. Također, na vodu može uticat i puštanje određene muzike. Stojin, gledan u to čudo i razmišljan, kako ona more bit živa? Da li je voda nešto kao krv ovog planeta? Da li je naša planeta živa? Kako god okreneš, oko nas postoji inteligencija koja je nama nepojmljiva. Stvarno smo mali u odnosu na ovaj svemir oko nas. Ali iako smo mali, ipak moremo znat puno, stvarno moremo!
Evo jedan biser:
Razmišljan kako smo svi mi različiti i imamo različite boje glasa, fizički izgled, koji savršeno odgovara našoj psihi. Kreacija tijela je zaista umjetnost, i opet, velika inteligencija. Inteligencija urođena nama.
P.S. Stvarno je smišno da san onako svega nabaca u prvom pasusu i onda nastavija pisat ovaj post haha.
Post je objavljen 23.11.2020. u 21:05 sati.