Marketing
Pariz
PARIZ
24.05.2019. – 27.05.2019.
Čula sam od mnogih ljudi da se najljepše stvari dešavaju neplanirano, najčudnije dogodovštine kad ih najmanje očekuješ i najuzbudljivija putovanja kad im se najmanje nadaš. Tako smo i mi na jednom nedjeljnom sasvim običnom ručku kod none (mamine mame) dogovorili putovanje u Pariz, nakon što se nona žalila kako nikad nije letjela s avionom. Mama joj je odgovorila da bude oprezna sa svojim željama jer bi joj se mogle ostvariti.
Mjesec dana nakon tog ručka sjedile smo u zračnoj luci Marco Polo u Veneziji i smijale se noni kako se čudi svemu što vidi, najviše se bojala da će je vratiti na kontroli, ali nona je svestrana žena i sve je odradila vrhunski čak je skenirala barkod svoje karte s mobitela.
Avionom Ryanaira s polaskom u 10:45 nakon 2 sata stižemo u Pariz, zračnu luku Beauvais, let je bio miran i ugodan, nona je sve super podnijela. Prtljagu smo imale sa sobom pa smo požurile na autobus koji nas je trebao odvesti u grad. Karte za autobus smo kupile internetom, koštale su 17 eura, vožnja autobusom trajala je oko 2 sata, tako da zapravo nismo profitirale što smo išle Rayanom jer računajući put do Venecije i ovaj do Pariza dolazimo na približno istu cijenu kao da smo letjele iz Zagreba na Charles de Gaulle koji se nalazi praktički u centru grada. Ali dobro…svaka škola zlata vrijedi. Na autobusnom kolodvoru smo sjele u taxi koji nas je vozio do apartmana, trebale smo ići metroom, ali je gospođi koja nas je čekala u aprtmanu dijete bilo bolesno pa smo se morale požuriti.
Prekrasan dio grada, smjestile smo se u blizini glavnih znamenitosti, ulica mirna, metro stanica u blizini, dućan iza ugla i najpoznatija pariška ulica Champs Elysees na par minuta hoda. Sve smo pomno isplanirale još iz Rijeke. Odložile smo stvari i odmah krenule u istraživanje, nona je bila malo umorna ali željna avanture jednako kao i mi. Prošetale smo ulicom Elizejske poljane (Champs Elysees) prema Slavoluku pobjede i već tada osjećale sreću i zadovoljstvo što smo se odlučile upravo za ovaj grad. Veličanstven je, predivan, uredan, ostavio nas je bez daha već u tih prvih par minuta dok smo upijale njegovu ljepotu.
Champs Elysees – Najprestižnija ulica u Parizu, neki kažu i da je najljepša na svijetu, dugačka je 2 kilometra. S obje strane nalaze se restorani i kafići, a najviše ima svjetski poznatih dućana. Sve marke odjeće i obuće za koje sam ikad čula, a i za koje nisam, svi vlasnici koji imalo drže do sebe i svoje robne marke tu imaju svoj dućan čak i robnu kuću. Louis Vuitton na 3 kata, Adidas koji unutra ima tribine i video zid, …
Salon ferraria, porschea, samsunga, rolexa, Guccia…uzaludno ih je sve nabrajati, ali zaista nadopunjavaju kompletan dojam.
Zanimljivo je što ljudi šetaju s vrećicama iz tih skupih, ekstremno skupih dućana, znači kupuju, hm…mi sigurno nećemo.
Šetajući polako i razgledavajući sve oko sebe dolazimo do Slavoluka pobjede.
Slavoluk pobjede – smješten je na kraju Elizejskih poljana, simbolizira sve koji su poginuli za Francusku, a posebno one koji su poginuli tijekom Napoleonskih ratova. Ispred spomenika je vječni plamen, a unutra je grobnica neznanom vojniku iz 1. svjetskog rata. Nismo ulazile unutra, građevina je toliko impozantna i velebna da nije bilo potrebe ulaziti, visok je 50 metara, a gradio se skoro 30 godina. Mogu samo zamisliti kako su se osjećali francuski vojskovođe, a pogotovo Napoleon kad je vraćajući se u Pariz prolazio kroz slavoluk, a mase su ga dočekivale kličući njegovo ime. Wooow, oduševljena sam!
Šetale smo dalje uz Google maps, ništa bez karti, prema najvećoj pariškoj atrakciji za Eiffelovom tornju za kojeg smo imale ulaznice (kupljene internetom) u 19:00 sati. Ispred je puno uličnih prodavača koji svoje artikle izlažu na bijelim plahtama koje razvuku na pod. Nekoliko ih je uzvikivalo vanjiro, vanjiro gledajući u nas, nismo ih razumjele iako se zaista ne mogu požaliti na Francuze i njihovo poznavanje engleskog jezika, zaista su nam svaki put bili na usluzi i sve su nam objasnili na engleskom, vrlo su komunikativni i uslužni. Dugačak red se proteza u podnožju tornja za kupovinu ulaznica, koji smo mi, naravno, preskočile zbog ranije kupljenih ulaznica.
Liftom smo se uzdizale gore u utrobi tornja, najprije do 2. kata gdje su izašli neki ljudi, uključujući moju nonu koja se bojala ići na vrh, a mi smo nastavile dalje velikim liftom, potom se prebacile u mali lift i napokon stigle u sami vrh Eiffelovog tornja.
Taj trenutak je zaista teško opisati riječima, osjećala sam veliko uzbuđenje pomiješano sa strahom jer sam se nalazila na visini otprilike 300 metara iznad tla. Istovremeno sam bila očarana onim što vidim, a vidik se je protezao daleko u daljinu, mislim da nikad u životu nisam vidjela tako daleko i nešto toliko lijepo. Pariz nema velikih, modernih nebodera (osim u novoj četvrti), sve su zgrade umjerene visine, sve ulice su ravne i lijepo se vidi 12 avenija koje se sijeku kod slavoluka pobjede. Toranj je najviša građevina u Parizu. Davno je Lui IX naredio da se poruše male kuće razbacane u više naselja i dao izgraditi velebne avenije, ravne i široke i zanimljive zgrade uz njih. Tada su ljudi bili ljuti i nisu ga voljeli, ali danas se vidi da je mislio na budućnost i da je zaista bolje ovako.
Eiffelov toranj se nalazi u naporednoj blizini rijeke Seine na Champ de Mars, otvoren je 1889. godine i najposjećeniji je spomenik na svijetu. Gradio se dvije godine za Svjetsku izložbu i trebao je tu ostati 20 godina, stanovnici ga tada nisu prihvatili bio im je ružan. Gospodin Eiffel, tvorac tornja, najprije ga je ponudio Barceloni, ali su ga odbili, pa ga je godinu kasnije ponudio Parizu.
Svakako impozantna građevina koja se vidi iz svakog djela grada i stvarno impresivan od podnožja do vrha.
Umorne i pune dojmova vraćamo se u apartman na zasluženi odmor.
Drugi dan u planu je bio Versaj. Subotom su u to vrijeme bile demonstracije „žutih prsluka“ po cijelom gradu pa smo isplanirale cijeli dan provesti u Versaju koji je udaljen od Pariza nekih 25 kilometara, otprilike 30 minuta vožnje vlakom.
Ulaznice smo imale rezervirane u 12 sati, ali smo iz grada krenule dosta ranije zbog već navedenih razloga, ipak smo imale priliku vidjeti kolone policijskih vozila (oklopljenih kombija, motora, automobila), a grad je bio pust i nije nam bilo ugodno. Pogotovo zato što se stanica vlaka, koja nam je bila najbliže, renovirala, nešto su kopali i morale smo potražiti slijedeću i to pješice. Bilo je malo zabrinjavajuće dok nismo sigurno stigle na vlak.
Dvorac Versailles i cijeli kompleks je godinama služio kao kraljevska rezidencija od Luja XIV. do Luja XVI. Te služio i kao pokazatelj francuske moći. Nakon Francuske revolucije gubi tu funkciju i 1837. godine je bio pretvoren u Nacionalni muzej povijesti Francuske. Uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Obišle smo cijeli dvorac, sve prostorije su izrazito raskošno uređene, a najimpresivnija je dvorana zrcala.
Dvorac je okružen predivnim vrtovima koje smo dijelom obišle pješice, a dijelom vlakićem. U blizini dvorca smo pojele nezaboravne macarone i croisant, užitak za sva osjetila. Posjeta Parizu nikako ne bi bila potpuna bez posjete ovom velebnom zdanju.
Oko 18 sati smo se vratile u Pariz gdje se situacija oko nemira smirila u potpunosti.
Nona nam je bila umorna pa smo je otpratile u apartman, a mi smo još jednom prošetale najljepšom pariškom ulicom, još uvijek s previše policijskih ophodnji, te se zaputile prema Eiffelovom tornju, odnosno, Trocadero području i palači Palais de Chaillot na vrhu jednog brijega od kud je fenomenalan pogled na toranj.
Sjedile smo preko jednog sata čekajući da se upale svijetla na tornju i bile iznenađene koliko dugo traje dan. Par minuta prije 22 sata počele su svjetlucati tisuće lampica raspoređene po cijelom tornju, spektakularan prizor.
Niti u jednom trenutku se nismo osjećale ugroženo niti u nekoj opasnosti, ali nona je vidjela da je pao mrak i s našeg balkona se mogao vidjeti vrh Eiffelovog tornja kako svijetli pa smo morale napustiti ovo mjesto krcato veselih i nasmijanih ljudi.
3. dan bio je rezerviran za sami centar Pariza, bilo bi lijepo Elizejskim poljanama prošetati do Trga Sloge (najveći trg u Parizu), ali zbog naše stare none morale smo metroom.
To je bila njena prva vožnja po svijetu podzemnom željeznicom i nikako se nije mogla naviknuti na to da treba samo pratiti kartu jer je orijentacija u podzemlju nemoguća. Pariški metro je ogroman, tuneli se prostiru na tri razine, izuzetno je dobro povezana svaka četvrt, vrlo je čisto i uredno unatoč masi ljudi koja se njime koristi.
Nakon razgledavanja trga posjetile smo Aleksandrov most, šetajući uz Seinu prošle pokraj muzeja Orsaj i Doma invalida (Les Invalides) to je kompleks baroknih zgrada u kojima su muzej i spomenici koji se odnose na francusku vojnu povijest. Također, tamo je Napoleonova grobnica. Most Aleksandra III.
Šetajući kroz prekrasne parkove, uz fontane i jezerca polako smo došle do Louvre-a jednog od najposjećenijih muzeja na svijetu gdje se nalazi Mona Lisa. Kompleks muzeja je ogroman, sastoji se od tri zgrade i poznate piramide gdje je ulaz. Nažalost nismo uspjele kupiti ulaznice i ovaj put nismo ulazile u muzej.
Niže uz Seinu dolazimo do novog mosta (Pont Neuf) koji je najstariji očuvani most na Seini, a njime se ujedno prelazi na otočić na rijeci na kojem se nalazi popularna katedrala Notre Dame. Nažalost, zbog požara koji se dogodio samo mjesec dana prije našeg dolaska nismo smjele niti blizu crkvi, vidjele smo je s mosta i s druge obale Seine. Izgledala je nekako tužno, još se čistilo zgarište i gradila skela za njeno obnavljanje.
Notre Dame
Posjetile smo crkvu Saint Sulpice u blizini Notre Dame koja je građena kao njena kopija, nikako mi se ne sviđa taj gotički stil gradnje s ružnim, izobličenim glavama isplaženih jezika i šiljatim zubima. Previše sivila, premalo boja i sjaja za moje pojmove.
Podzemnom željeznicom smo posjetile baziliku Presvetog Srca Isusovog (sacre-Coeur) koja se nalazi na brdu Montmartreu (Brdo mučenika), popularno nazvana i bijela crkva. Osim bajkovite arhitekture poznata je i po predivnom pogledu koji se s njene kupole pruža na ostatak Pariza.
Sacre Coeur
Nakon neizostavnog kupovanja suvenira na štandovima i u dućanima Montmartea došlo je vrijeme povratka u apartman, a i noge su već bile prilično umorne. Napokon smo shvatile zašto ulični prodavači viču „vanjiro“, odnosno, one euro izgovoreno zajedno, prodavali su privjeske za jedan euro, naravno da smo kupile nekoliko.
Nažalost, svemu što je lijepo brzo dođe kraj tako i ovog našeg predivnog putovaja. Zadnji dan smo iskoristile za posjet Latinskoj četvrti, pariškom Panteonu ili hramu svih Bogova, vjera, još nekoliko zanimljivih crkvi poput Saint Chapelle, te Luksemburškim vrtovima i palači. Luksemburški vrtovi jedna su od najljepših zelenih oaza u Parizu, iako ih ne manjka, nastale po uzoru na vrtove Boboli u Firenzi, oditelji Medici. Uživale smo šetajući po vrtovima i zahvaljujući prekrasnom, sunčanom vremenu koje nas je pratilo cijelo vrijeme, ugođaj je bio potpun.
Let s Charles de Gaulle imale smo u 21:00 sat, u ogromnu zračnu luku stigle smo vlakom dovoljno rano da možemo slobodno šetati i razgledavati dućane a ipak stići na vrijeme na let. Nakon uobičajene kontrole i pronalaska našeg terminala te 96. izlaza (Gate) možemo u miru čekati polijetanje.
Polijetanje je bilo senzacionalno jer smo imale priliku vidjeti zalazak sunca, a iz aviona je pogled širok i pruža prekrasan pogled na Pariz okupan suncem u zalasku.
Doviđenja, bilo nam je predivno i voljela bih se jednom vratiti u Pariz i ponovno uživati u njegovim čarima. Svima tko namjerava posjetiti taj velebni grad svakako bih to preporučila, nećete požaliti.
Post je objavljen 23.11.2020. u 14:21 sati.