Izvadi taj komadić
Bijelog papira,
Što napola viri
Iz tvoje plave torbe.
Ne oklijevaj
I pred sebe ga prostri,
Poravnaj rubove
I olovku naoštri.
Ne svađaj se
Dok stihove nižeš,
Ne proklinji
I u pjesmi ne prijeti.
Prepusti zaboravu
Te prošlosti sjene,
Zar su uistinu
Više ikome bitne.
Zaboravi na bol
I u pjesmi život ljubi,
Što se iznova s jutrom
U nama budi.
Dean "Poss" Plazonić