Marketing
25 GODINA DEYTONSKOG SPORAZUMA
TRI ENTITETA BEZ NAPRETKA !
Povijest kaže, na što podsjedaćaju informacije i mediji da je na dan 21. studeni 2020. 25 godina od potpisivanja političkog dokumenta za Bosnu i Hercegovinu Deytonskog sporazuma. Smatra se da je u B i H rat završen potpisivanjem Deytonskim sporazumom, a potpisali su ga Alija Izetbegović tada predsjednik federacije Bosne i Hercegovine, Slobodan Milošević predsjednik tada agresorskih zemalja Srbije i Crne Gore i Franjo Tuđman predsjednik već tada priznate Republike Hrvatske, 21. Studenog 1995. s američkim veleposlanikom Richardom Holbrookom generalom Wesley Clarkom u gradu Deytonu u državi Ohayo.
No kako je rat mogao biti završen u BiH krajem 1995. kada je opsada grada Sarajeva, čije su stanovnike na nišanima 44 mjeseca držali snajperisti, koji su za to vrijeme ubili oko osam tisuća građana kada bi ovi izlazi po hranu i vodu, trajala do kraja mjeseca veljače 1996.?
Za Deytonski sporazum Holbrooke je odmah nakon potpisivanja rekao da sporazum nije savršen, i da je napisan za život zajednice sa dva entiteta koji bi „ u teoriji trebali biti kao dvije američke države ili kanadske provincije. To je jedna zemlja sa središnjom vlasti koja će biti slobodno izabrana, a ti će izbori pokazati da je postignut uspjeh ovdje u Deytonu“.
No povijest je pokazala, a sve je to jasnije i očitije, da je Deytonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu velika i nikada neprevaziđena teškoća, velika kočnica i kamen smutnje koji koči svaki napredak. Jer BiH ima tri entiteta. Bošnjake, Hrvate i Srbe. Svaki od entiteta ima vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. U Bosni i Hercegovini, znatan dio nadležnosti entiteta prenesen je na županijsku vlast. BIH ima, od strane Bošnjaka i Hrvata 10 županija i 10 kantona a svaki kanton i županija imaju vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, imaju Ustav, skupštinu, vladu, simbole, te im pripada niz isključivih nadležnosti, te imaju svoju policiju, obrazovanje, kulturu, dok su nadležnosti kao što je zdravstvo, socijalna zaštita i promet zajednički. U Bosni i Hercegovini, znatan dio nadležnosti entiteta prenesen je na županijsku vlast. Svaki entitet ima svoga predsjednika. No tu je i Republika Srpska koja ima svoje institucije. Narodna skupština Republike Srpske provodi ustavotvornu i zakonodavnu vlast. Razine vlasti su općina, odnosno grad i entitet.
Može li u uvjetima tako osmišljenog provođenja vlasti u Bosni i Hercegovini se postići bilo što avangardno za narode, građane i ljude svojih entiteta?
DEYTON JE KOČNICA ZA ISPUNJAVANJE KRITERIJA ZA ULAZAK U EU!
Pokazalo se u praksi da ne mogu postići gotovo ništa, jer se ne mogu usuglasiti u činjenicama koje zahtijevaju koncenzus. Zbog želje da svaki entitet ima svoju vlast Bosna i Hercegovina doslovno ne može ispuniti kriterije za ulazak u Europsku uniju. Proteklih osam godina bilo je velike želje hrvatskih političara da potpomognu proces pristupanja Europskoj uniji, no taj proces je stao i ne miče se s odavno zauzete pozicije bez napretka. Nijedan si predsjedavajući ne želi dozvoliti poslušati onog drugog i tako godine prolaze, Deytonski sporazum visi nad narodima Bosne i Hercegovine kao prijetnja, a zapravo je mnogo više od prijetnje. U Bosni je još uvijek i visoki predstavnik zapadne demokracije, točnije Amerike, koji je tek puki promatrač i telefonska veza sa civiliziranim svijetom da referira, ako nešto u Bosni pođe po zlu između tri entiteta. Ali visokog predstavnika ne interesira ništa što bi BiH donijelo napredak. Jer da ga to interesira povukao bi se odavno, rekao svojima „sadašnje stanje ne donosi blagostanje, ni napredak Deyton, im ne treba“.
Potpisivanje Deytonskog sporazuma koji je prozvan po imenu grada u kome je potpisan. Potpisali su ga Milošević, Izetbegović i dr. Franjo Tuđman
Treba li sadašnjim ili nekim budućim predsjednicima entiteta koncenzus u ideji da se dogovore kako ustrojiti vlast bez Deytona a u korist naroda? Zašto sa nekom svojom idejom ne odu pred međunarodnu zajednicu – i kažu „ želimo drugačije“. Od strane rukovodećih ljudi samo muk, sa svime se slažu, a napretka nema. Građani za takve situacije kažu „ šute jer je njima dobro, a nije ih briga kako će biti nama“.
Dogovor je moguć, tek kada njihove taštine postanu tanje, kada počnu razgovarati iskreno, kada utvrde da jedan drugom moraju vjerovati. Ali kada će to biti?
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 21.11.2020. u 11:10 sati.