Hrvatska U-21 reprezentacija uvjerljivom pobjedom protiv Litve na Aldo Drosini plasirala se na Euro u Sloveniji i Mađarskoj sljedeće godine. To će ujedno i biti i drugo uzastopno U-21 Europsko prvenstvo na kojem će Hrvatska sudjelovati, što je malu zemlju poput nas zaista veliki uspjeh. U netom završenom kvalifikacijskom ciklusu nagledali smo se svega i svačega: sjajnih pobjeda, ali i bolnih i neočekivanih poraza. No, kad se sve zbroji i oduzme, možemo biti itekako ponosni na ono što smo postigli, na činjenicu da su naši dečki opet među europskom elitom.
I ova generacija je, baš kao i ona prethodna koja je nastupila na Euru 2019., prepuna talenata. No, moramo biti maksimalno oprezni s bilo kakvim najavama i očekivanjima, jer nas dobrim dijelom i taj samouvjereni stav prije dvije godine koštao loše igre i istog takvog rezultata. Naime, na europskoj smotri u Italiji i San Marinu ždrijeb nam je dodijelio iznimno zahtjevnu skupinu s Rumunjskom, Francuskom i Engleskom. Skupinu smo završili sa smo jednim osvojenim bodom( 3-3 protiv Engleske), a više od samog posljednjeg mjesta u skupini brinula je činjenica da su samo dvojica iz naše udarne jedanaestorice odigrala na svom nivou, dok su svi ostali bili znatno lošiji nego li u kvalifikacijama. Na visini zadatka tako su jedino bili Vlašić i Brekalo, koji su i bili označeni kao naše najveće zvijezde u toj generaciji, te oni od kojih se u bliskoj budućnosti očekuje da budu „udarne igle“ A reprezentacije, a ubrzo su i to opravdali. Postavlja se pitanje što se dogodilo s ostalom devetoricom. Naime, svi oni su na svojim „leđima“ iznijeli kvalifikacijski ciklus, a plasman smo izborili isključivo zato što je do izražaja došlo zajedništvo, a ne individualna kvaliteta pojedinaca. Uspjeli smo kao ekipa, no umjesto da se tako prezentiramo i na Euru, došlo je do neshvatljivog pada u našoj igri. Velik dio krivice za to snosi Nenad Gračan, koji je očito dečke loše posložio, pa nisu ti igrači preko noći zaboravili igrati nogomet, a na momente su djelovali upravo tako. Dio krivice snose i igrači, jednostavno su djelovali pod dojmom velike scene na kojoj su se našli nakon dugo godina izbivanja. Također, izborniku zamjeram i to što je s popisa putnika za Euro izostavio i Tomu Bašića i Darka Nejašmića, dvojac koji je u veznoj liniji mogao dati golem doprinos. Toma je već tada bio dokazana klasa u francuskom Bordeauxu, dok je Nejašmić najperspektivniji igrač Hajduka. Uvjerena sam da bi njih dvojica uvelike pomogli Hrvatskoj da zablista na najjačoj sceni.
No, vratimo se mi u 2020. I ova aktualna generacija obiluje potencijalom, a dosta je igrača koji već igraju u inozemstvu, i to vrlo dobro( Moro, Sosa, Musa, Šemper, Vizinger). Uz njih, tu su i već svima nam dobro poznata HNL lica, bilo da je riječ je o već uhodanim asevima( Majer, Ivanušec, Nejašmić) ili o onim koji su tek ove skrenuli pozornost na sebe( Špikić, Kulenović). No, ni ovaj rezultat ne bi bilo moguće postići bez čovjeka koji je sve to odlično posložio i koji je, uz same igrače najviše zaslužan za još jedan veliki uspjeh našeg nogometa. Riječ je naravno, o Igoru Bišćanu, čovjeku koji je preuzeo momčad nakon poraza od Škotske na Šubićevcu u prvom kolu kvalifikacija za ovaj Euro. Uskočio je na mjesto izbornika u vrlo delikatnom trenutku, kada je atmosfera u reprezentacija bila narušena zbog lošeg nastupa na Euru 2019., te spomenutog uvodnog domaćeg poraza od Škota. Bišćan je u kratkom vremenu morao, prije svega psihički dignuti ekipu, jer nam je samopouzdanje bilo na iznimno niskim granama. K tome, vatru su dodatno „potpirivali“ pojedini mediji, pišući kako ova generacija nije ni sjena prethodne, te kako su snovi o nastupu još jednom velikom natjecanju praktički nestali već nakon prvog kola novog ciklusa. To je bilo u najmanju ruku žalosno, da ne upotrijebim još neku „težu“ riječ. Nevjerojatno je kako oni koji su ih tada prozivali olako zaboravljaju da su to sve vrlo mladi momci, koji čitajući takve natpise, mogu nepovratno „potonuti“. Da to ne bude tako, pobrinuo se Bišćan, koji je tu odigrao veliku psihološku ulogu, i naša igra se ubrzo preporodila. Uoči zadnja dva kola, Hrvatska je ovisila sama o sebi, trebale su joj dvije pobjede za osvajanje prvog mjesta u skupini. No, „poskliznuli“ smo se već na prvoj prepreci, te smo odigrali samo 2-2 na gostovanju kod Škotske. Hrvatska je vodila 0-2, no nepromišljenost Borne Sose ostavila nas je s desetoricom, a na kraju smo morali spašavati bod. Tako nam se uoči zadnjeg kola trebalo dosta toga poklopiti za plasman na Euro. Hrvatska je naravno, morala pobijediti Litvu, Škotska nije smjela dobiti u Grčkoj, a do tri boda nisu smjele ni Belgija kod BIH, ni Rumunjska kod kuće protiv Danske. No, sve je bilo upravo tako, i Hrvatska je ponovo među najboljim kontinentalnim reprezentacijama.
Ono što je još važnije je to da ovdje ima vrlo dobrog „materijala za A reprezentaciju, barem nekolicina ih već u bliskoj budućnost može zaigrati za Vatrene. Moro, Majer, Ivanušec, Šemper, Nejašmić, Sosa, Musa, Vušković, sve su to dečki koji imaju potencijala biti jaki Dalićevi aduti u budućnosti. No, neka se najprije dokažu na Europskom prvenstvu. To će im biti kruna dosadašnje karijere, a ujedno i dobra prilika da koliko su zapravo dobri i jesu li spremni za velike stvari u budućnosti.
Post je objavljen 20.11.2020. u 17:07 sati.