Mislim, da te nisam zaboravio,
iako je mnogo vremena proteklo
od našeg zadnjega susreta
kad sam ljubio usne tvoje male
i od vjetra bure ispucale,
kad sam zagledao
u grudi tvoje majušne
i mislio, da mi je sada Sunce
i nebeske zvijezde,
Mjesec i sunčeve planete,
da ljepotu tvoju
na svoje privijem skute,
sva bi moja snaga
postala od zrna manja,
jer bi udahnula zadnji dah
moga žića i iz grudi i srca
izvukla posljednji božanski prah
moje ljubavi komadića
i ja bih sasvim nejak i slab
napokon uz obraz tvoj
prinio majčin crveni mak.
Mislim, da te nisam zaboravio,
ali ostade misao jedna mala,
da više nisi sama,
nego da si kao jedan zarez
u knjizi vječnoj
kojoj su božanski dani
kao tvoje oči sjajni
i kao lice tvoje nasmijani.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-024-5 Sva autorska prava pridržavana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.