Marketing
Putovanja, jabuke i pisanje...
A u blizini pučina samoglasnika, suglasnički
vjetar nečistiji od razuma, bistriji od izlaza,
duga rečenica za one koji umiru.
Pozadina, skitnice, lice u vrču, zemljotres,
veselje obližnjeg nereda. Srce, crna granica,
zateže nit: korake kao stvari, stvari kao zrak.
Zanos. Mjesta na mjestu više nema. Nenađeno.
Ja smo, ti smo, mi smo? Nismo. Oni smo, ono smo?
Nestalo je mjesto. Izgorilo.”
Danijel Dragojević, u svojim pjesmama sjedinjuje misao, govor, osjećaj i djelovanje. Čitajući njegove pjesme začuh mudrost poezije. Doživjeh istinitost istinskog pisanja. Pisac živi s napisanim, bez teme, ali i bez odmaka od napisanog.
Šapućem oblikuj se sudbino kao koraci u snu. Cijeli život učim osjećati te korake. Pokušavam osjetiti blizinu pučine samoglasnika i suglasnički vjetar koji muti razum. Osjetiti bistirnu izlaza ka mjestu kojeg više nema, ka veselju nereda, ka zanosu postojanja. Oćutiti da se nepokretnost zamišljenog tek tekstom pretače u događanje. A događanje je zbilja koju treba znati osmisliti riječima, izričajem joj darovati slobodu manirom same slobode.
„Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu
kao na ulici i trgu nekog stranog grada…
… i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati,
možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu,
za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode.“
Četrdesetak godina putovanja nepoznatim gradovima, zaustavljanja na trgovima cvijeća, ptica, knjiga pretačem u osjećaj slobode, u osjećanje osjećaja ljubav. jesen je... godina je prošla bez putovanja... kupujemo jabuke na Dolcu i Neretvanske mandarine... promatram pozlaćenu jabuku na mom radnom stolu... jabuke i ruže... uspomene skupljene u secesijsku vazu na prozoru...
Osjećam okus Dragojevićeve jabuke, miris oluje i poezije ruža i lakoću postojanja bez obećanja i obaveza. Ćutim bezjezičje pripadanja cijelom svijetu. Piskaram, zaobljujem misli u geometriju nutarnjeg sklada, doživljavam taj trenutak okrugle i sjajne slobode.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 17.11.2020. u 08:08 sati.