Sve bajke i ljubavne sapunice zavrsavaju s onim "zivjeli su sretno...". Ne kazu ti da ces zapravo imati trenutke toliko blizu lomu, koliko nikad prije.
Svi glorificiraju porodjaj i majcinstvo. Obozavam svoje dijete. Ali porodjaj boli (pogotovo kad te spoje na drip vise od 7 sati). Boli i oporavak od porodjaja.
Imati malo dijete nekad je frustrirajuce. Iskreno. Dijete nece spavati. Dijete je gladno, a ne smijes mu dati jesti cesce od 2 sata (na dohrani je). Dijete place bez ikakvog razloga.
Jasno da sve to zaboravis kad vidis mali osmijeh svojeg malog voljenog. Ali je svejedno emocionalni stres.
Balansiram na rubu postporodjajne depresije. Ostavlja to traga na meni. Sve sam umornija. Pijem tablete i po danu. Kad osjetim da sam lagano presla taj rub.
I osjecam se samo. Iskreno. Nedostaje mi da mi netko kaze da ce proci. Da ce biti sve u redu. Da cemo se izvuci iz toga.
Post je objavljen 16.11.2020. u 08:33 sati.