Intenzivno osjećam.
Strah (od nepoznatoga).
Zabrinutost (za svoje najmilije).
Unutarni osjećaj, intuiciju (tiho plamteću nadu i vjerovanje da će sve biti dobro).
U ratu smo znali tko nam je neprijatelj.
Nije bio apstraktan (teško zamisliv), nevidljiv, nečujan (itekako se doživljavalo smrtonosno uništavajuće granatiranje, bombe, snajperi, poginuli, ranjeni, razorene duše, tijela, domovi, ah uvijek u studenom postane mi studeno....zbog moje mame umrle u ratu, zbog Vukovara, zbog svega i svih).
Sada se susrećemo s nečim što mi je zaista apstraktno, nevidljivo, ne možemo to ni namirisati ni osjetiti. A stvarna ugroza postoji. Nije izmišljena, no ni znanstveno još spoznata.
Često se kaže da možeš nekoga razumjeti tek kada proživiš slično kao on, slažem se. Rijetki mogu osjetiti empatiju i za ono što nisu prošli...
Kako sam hipersenzitivka, teško mi je šutjeti.
O onome što osjećam.
Što me raduje, što me boli, jer mnogi to nazivaju pretjerivanjem. Pa se čuvam pretjerivanja. U svemu. Osim u nekim stvarima koje su meni nasušno potrebne. Tu nemam granica, pa tako kada volim, volim bezgranično...
Život je najbolji učitelj.
Još jučer sam bila spremna sve srušiti, a danas, kada se pojavila stvarna opasnost, ginem (i poduzimam sve) za osjećaj da će sve biti dobro. Na kraju.
Nisam imala snage za išta do naše situacije.
Nisam imala vremena za ništa do za dnevnu rutinu čišćenja, kuhanja, pranja, njegovanja, serviranja, logistike, komuniciranja, maženja (kućne ljubimice koja je postala isključivo moja), zaštite koja je uključivala toliko dezinficijensa da mi je najmlađa rekla da nam kuća "miriši" po bolnici.
Danas lakše dišem.
Od ponoći smo formalno ok (iako je za mene bitna suština, ne forma).
Odbrojavam.
Istovremeno shvaćam da "rat" još nije gotov, da pobjede tipa "popij nešto", "pojedi nešto", "ustani iz kreveta", "nije više 40!jeeee" ne znače konačnu pobjedu, da oprez, (samo)zaštita, zdrav razum i logika ( sa svim naputcima i preporukama) uz ljubav i brigu znače sve u ovoj borbi za život.
Da, svi se borimo za Život sa svim onim što nam donosi vjerujući u dobar ishod.
Samo neka mi nitko više ne spominje "pozitivno" jer ova pandemija je (nažalost) dala suprotno značenje toj riječi.
Pa kada si danas "pozitivan" i imaš to "crno na bijelom" kao moj zakoniti to nije niti malo dobro. I opasno je. Za sve u tvome okruženju.
Silno sam se bojala.
Noćne more nisu bile za ispričati....
Gotovo ni sa kim nisam htjela komunicirati.
No oni najbliži uvijek nađu put.
Hvala im.
Danas u ponoć odbrojavanje će biti završeno.
Formalno.
No borba se nastavlja i dalje.
Sutra smijem iz "samoizolacije", iz kuće, u kupovinu.
Većina je zaliha bila (više nego) dostatna, ali neko voće i povrće baš ne preživljava 15-ak dana.
Želim vam da budete dobro.
Čitamo se.
Kada možemo i koliko možemo.
Budite zdravi i sretni, jer život je samo jedan, nema reprize i vrijedan je življenja baš zbog svega i svih koje nam daruje.
I budite zahvalni, na svemu.
I volite.
Da.
Volite.
Zagrlite svoje najmilije dok možete.
Recite im lijepu riječ.
Učinite lijepu gestu.
I zahvalite im, što vas "trpe" takve kakvi jeste.
I nemojte "odbrojavati".
Post je objavljen 14.11.2020. u 15:40 sati.