Vrabac na grani,
najvišljoj,
šušuri se,
repom treperi,
doziva.
Ljubavnicu,
možda,
zaboravljenu ljetnu tugu,
možda,
ma budimo realni,
čovjek se samo zagrijava.
Zoom je odzujao,
sastanak završen,
buraz je internet pocuclo,
pol sastanka čula nisam.
Pašteta s medvjeđim lukom,
a moj nos nema osjeta,
kažu simptom,
kažem šta god bilo sad je pri kraju,
u sustavu nisam,
sustav zdrave ne prima.
Kratka povijest gotovo svega,
nakon kratke povijesti gotovo svega ostalog.
Kod kuće.
Ana se raspisala,
kaže kolegica,
Ništa ne zapisujem,
kažem ja.
Samo radim skice života.
al to im ne kažem.