Moje maleno je konacno sklopilo umorne oci... Gledam je kako tiho tone u san. Malen osmijeh na sitnim usnama. Ona je svjetlo mog zivota. Nasa Aurora.
Neki dan sam shvatila sto ona zapravo radi kad ne spava, a ne muce je grcevi u tom trenu. Fiksira se na odredjenu sjenu, najcesce je to sjena zipke. I svadja se s njom. Pokusava je otjerati.
Svjetlo mog zivota se vec sad bori sa sjenama.
Jednom, kad poraste, reci cu joj da su sjene samo odsustvo direktne svjetlosti. I da ih je najlakse otjerati sa svjetlosti u srcu...
Ona je vec sad ima.
Slusam njezino ritmicko disanje dok plovi plavim morima sna. Ona sjaji.
Nase maleno, vec sad borac protiv mraka.
Post je objavljen 13.11.2020. u 01:59 sati.