Volimo slušati pucketanje vatre koja bukti u kaminu; to iskonsko ognjište; a naše vrijeme i život koji živimo nas ipak drugačije žigoše. I sve više fali ono vrijeme u kome ništa drugo nismo činili, osim što smo brinuli o bašti svoje sadašnje prošlosti.
Da je vremena i strpljenja, u dugim zimskim noćima, sjesti ispred kakvog kamina i napraviti mali zaokret unazad:
Da li smo uopšte živjeli ili smo svoj život samo odsanjali?
Jesmo li izvlačili loše lozove?
Jesmo li se ukrcavali u pogrešne vozove?
Koliko smo se stišavali u sebi, s one strane stvarnosti, gdje vremena uopšte nema.
Koliko smo sadašnjosti tako propustili, o budućnosti da i ne govorim?
A nekakvo vrijeme postoji samo u spoljašnjem svijetu gdje stalno pruža razne mogućnosti. I uskraćuje ih. Stvarnost se odigrala pred našim očima, a da je nismo ni primijetili. "Spartanci" su je osvojili.
U previranjima.
Post je objavljen 11.11.2020. u 22:31 sati.