Marketing
KAKO PREŽIVJETI VLASTITE MISLI
1.DIO: ONA ZGODNA PRIJATELJICA 1/2
Oduvijek mi je bilo zanimljivo kako osobe sa savršenom kilažom,licem i osmijehom imaju najviše nesigurnosti. Gledala sam dok je isprobavala neku novu haljinu koja je po meni bila savršena. Crna,uska,bez previše detalja što ju je činilo elegantnom i seksipilnom. Ja,na drugu ruku,bih izgledala ko sarma u toj haljini. Nakon što ju je odjenula,okrenula se prema ogledalu i pažljivo promatrala svoj odraz. Prošla je rukama niz struk,spustila haljinu malo niže te pozirala kao da ju netko slika za Instagram. Imala je ravni trbuh,lijepo oblikovanu stražnjicu i grudi kakve većina žena želi imati. Naravno da je sve na njoj stajalo odlično,čak je mogla isfurati vreću za smeće te ju učiniti trendom. Nakon nekoliko minuta razmišljanja,okrenula se prema meni te rekla da treba na dijetu. Ženo,koji kurac? Tada sam počela razmišljati o svome tijelu. Sjetila sam se svih trenutaka kada sam uvlačila trbuh na moru,ili kada sam nosila jednodijelni kupaći da nitko ne bi vidio moju vječitu nesigurnost. Kvragu,moja stražnjica nije niti postojala,grudi su bile pristojne veličine no struk nije bio savršen ko njezin. Nije bio ravan ko njezin. Razmišljanje me vratilo u 2013.godinu,kada sam ju prvi put upoznala . Imala je dugu smeđu kosu i naravno izgledala je kao model. Isto kao i sada. Neću lagat,zubi su joj bili malo neravni ,al hej,sve drugo na njoj bilo je savršeno. I pomislila sam,takva cura nije draga,niti pristojna ,no ispostavilo se suprotno. Zgodna i DOBRA. Jebemu,kako će se sarma poput mene mjeriti sa slatkim muffinom poput nje? I muško i žensko bi prije pojelo muffin,garantiram. Nakon što sam ponovno odlutala u mislima,pogledala sam ju sa smješkom te joj rekla da joj nikakva dijeta ne treba te da je savršena ovakva kakva je. Naravno da moje riječi nisu igrale veliku ulogu u njezinom mozgu,no zagrlila me u znak zahvale. Imala je savršen parfem,Versaci il nešto poput toga što ju je činilo još privlačnijom. Nemojte me shvatiti pogrešno,nemam seksualne nagone prema ovoj djevojci,ali kada se s nekim družiš godinama,počinješ primjećivati svaku sitnicu.
Iz druge vrećice izvadila je crvenu haljinu,nedavno kupljenu što se moglo vidjeti iz etikete te ju bacila na moje noge. ''Hajde,isprobaj ju'',rekla je ozbiljnim tonom. Gledala sam par minuta u tu savršenu ženu sve dok mi nije pobjeg'o smijeh na usne.
''Jesi ti realna?'',rekla sam podrugivajućim tonom. Ova haljina bila je broj premala za mene,preuska te bi isticala ono što nemam. Oduvijek sam nosila široke majice i oblačila se u crnu boju,haljine nisu ni dolazile u obzir. Nažalost,ona nikada nije prihvaćala odgovor NE te je bila toliko uporna dok nakraju svega nisam popustila i obukla tu prokletu,predivnu haljinu. Jedino što sam vidjela u ogledalu bili su nedostaci. Osjećala sam nagon mržnje koji je prolazio mojim tijelom kao čaša lošeg vina. Mrzila sam što vidim u ogledalu,mrzila sam svoj velik struk,široka ramena. Osjećala sam gađenje prema sebi. ''Lijepo izgledaš u ovoj haljini'',rekla je. Ljutnja je obuzela moje tijelo. ''Izgledam jebeno odvratno,zašto si me pobogu prisilila na ovo?'',rekla sam držajući suze te sam se brzo svukla i vratila u svoju široku odjeću. Ona nije shvaćala zašto sam se tako ponijela,kao da ne vidi nedostatke. Gledala me čudnim izrazom lica. Jebemu ženo,kako da ti objasnim da bih dala sve da izgledam kao ti? Da imam tonu dečkiju koji me žele odvesti na dejt? Da mi druge djevojke zavide? Uzela sam svoje stvari i krenula kući. Živjele smo 20 minuta udaljenosti te sam zaključila da je svježi zrak ono što trebam u ovom trenutku. U našem mjestu postojao je jedan veliki park gdje bi se tinejdžeri okupljali da puše travu i piju. Pošto sam oduvijek bila manje socijalna,dane sam provodila kod kuće čitajući novele i romane. Imala sam par prijateljica,ali nikad veliku grupu ljudi. Godila mi je tišina i mir većinu vremena. Dok sam hodala prema kući,uočila sam djevojku i momka na klupici. Djevojka je imala kratku,plavu kosu,poderane traperice i usku bijelu majicu. Dečko je gledao u djevojku kao da nitko drugi ne postoji. Bile su to oči pune ljubavi. Vidjela sam i osjetila taj sjaj u njegovim očima dok je primio njezinu ruku i šaputao joj slatke riječi. Dobro,u koji kurac ja to gledam? Počela sam se smijati na pomisao da će taj isti dečko,koji na prvu izgleda kao nježan i drag,slomiti srce toj djevojci. Da će ona izgubiti dio sebe kada sazna da ju je prevario s njezinom najboljom prijateljicom. Takav scenarij sam zamišljala u glavi. Gledala sam u njih i smijala se svom snagom. Nakon par trenutaka,uočili su me te zbunjeno gledali u mene,kao da sam pobjegla iz Vrapča. Jebemu,vjerujem da sam u tom trenutku tako i izgledala. Okrenula sam očima te nastavila svojim putem. Ponovno sam razmišljala o svojoj (previše) zgodnoj prijateljici. Priznajem,ljubomora je bila jača od mene. Bila sam ljubomorna na ama baš sve što je imala. Koga je imala. Osjećala sam se sve više nepoželjno i neprivlačno što možemo gledati kao veliku ironiju pošto nisam bila toliko ružna,niti sam bila pretilna,no nisam imala to što je ona imala. Taj sjaj gdje god otiđe,pažnju suprutnog spola i naravno najljepše odjevne predmete i obuću. Bila sam obična,normalna cura s jebeno prevelikim kapacitetom razmišljanja. Bila je previše dobra osoba,uvijek je bila tu da pomogne bilo kome,savršena kombinacija. Ja,u drugu ruku,nikad nisam znala izgovoriti prave riječi. Kao da postoji ta neka čudna tama u meni koja jednostavno ne želi otići. I sad se ponovno pitam,dobro koji kurac ti pričaš? Nisam ni sama sigurna,no jedna stvar za koju sam 100% sigurna jest ta da će me moje razmišljanje odvesti do ludila. Ako već i nije.
Post je objavljen 11.11.2020. u 19:29 sati.