A moglo je sve biti drugačije.
Mogla je sudbina, kismet, ili možda neki od nordijskih bogova, spojiti onu kojoj je malo tri puta na noć i onoga koji može sedam puta na noć.
Zašto si se o Odine veliki tako poigrao okrutno nudeći im loše pjesnike i očajne kućanice.
Zar nisi mogao o Odine veličanstveni dati im još taj posljednji plamen u smiraju bivstva.
Moglo je sve biti drugačije, da bilo je malo više hrabrosti, malo više vjere u čuda.
Naime sveti Nikola stvarno postoji, satkan je od ljubavi i nježnosti očeva i majki koji glancaju čizmice i zamataju poklone.
Svi oni koji kažu da nije tako su izgubljeni u pustoši vlastitih srdaca.
Kažu da samo devet posto muškaraca i četrnaest posto žena misle da su žene jednako vrijedne muškarcima.
Poražavajuće su to brojke, a pogotovo činjenica da je u najrazvijenijim zemljama, ta brojka u padu, vjerojatno zbog uvoza onih koji misle drugačije, ili kao što ja oduvijek tvrdim u toj ženskoj borbi za jednakost nešto ne štima.
Naime žene nisu jednake muškarcima, nikad to neće ni bit ma koliko one sklone feminizmu mlatile imaginarnim kurcem po stolu.
Neko ih je zajeba kad im je uvalio priču da će uspit odreknu li se vlastite posebnosti u zamjenu za imaginarno muško spolovilo.
Zato i je ovaj svijet ovako nakaradan, prepun feminiziranih muškaraca ustrašenih lupom imaginarnih spolovila po stolovima.
I još kažu da sveti Nikola ne postoji.
Nisu normalni.
Post je objavljen 11.11.2020. u 07:04 sati.