Nakon nekoliko sati nagovaranja, malena ljepotica je konacno zaspala. Slusam njeno ritmicno disanje. Selim je u njezin krevetic Spavaj, ljubavi, sapnem. Utisnem poljubac u maleno lice.
Osjecam cudnu kombinaciju umora i energije koja sad mene drzi budnom. Citam stvari na blogu. Pokusavam pisati s jednim okom na Njoj.
Tata Medo (sluzbena tutula mog voljenog) radi nocne ovaj tjedan. Nedostaje mi s druge strane kreveta. Nedostaje mi njegova smirenost (on bi sigurno uspavao malenu daleko ranije ili me barem zagrlio nakon neuspjelog pokusaja uspavljivanja).
U srcu se komesa milijun razlicitih osjecaja. U glavi se komesa milijun razlicitih misli, u svim tonovima i nijansama.
Ipak, odlucujem se za pokusaj odmora dok malena spava. Treba mi sad to.
Laku noc svima od
Nas Dvije
Post je objavljen 11.11.2020. u 02:49 sati.