Lišće pada, šušti u
laganom vjetru su
nam gušti. Osluškujem
mir i njegov zov, zrakom
sunca i već sam nov.
Nek se plavi, čas veseli
radost se tu dijeli. Uz igre
se krene s puno smijeha tu
nema dileme.
Najdraži mi takvi dani
kad se može puno vani.
Pustim misli, one lete
vjetrom se čiste, slažu
svoje mjesto među
gužvom nađu.
I letjeti hoće one, poruku
šalju, crvenilo dana evo
kako mi se obraćaju.
Čudno mi je ali dan
je tekao nit je izmakao,
nit pobjegao.
Pusti misli prirodi, ....