Svemir je okrutan. Srca zvijezda se pale, samo da bi se ugasila u bijesu razaranja. Crne rupe gutaju materiju, uvijek gladne, uvijek spremne da prozru sve sto im je u blizini. Radijacija kozmickog zracenja spremna je unistiti sve sto joj je na putu.
Ali Svemir je i pravedan. Zakoni fizike odnose se na sve jednako. Vjerojatno je to jedina pravda koja postoji, univerzalna, uistinu slijepa.
Ali Svemir je i darezljiv. U smrtima drevnih zvijezda dobili smo sve elemente potrebne za u jednom trenutku nastanemo mi.
Komadic Svemira sposoban da pojmi barem neke njegove tajne. Da se cudi. Da otkriva. Da bude ushicen. Da stvara. Da voli.
I mi smo ponekad okrutni. Gutamo sve pred sobom. Spremni smo na unistenje svega sto nam je na putu.
Ponekad znamo i biti pravedni. I darezljivi.
Sto drugo i ocekivati? Mi smo djeca Svemira.
Post je objavljen 08.11.2020. u 20:33 sati.