Ponekad je letvica postavljena previsoko.
Nekad tek koji milimetar. Cak i manje.
Taj milimetar cini se kao beskrajna udaljenost.
A nekad je negdje u nebeskim visinama za koje sigurno znas da nikad neces taknuti.
Ocekujem previse od sebe. Ljudi ocekuju previse od mene jer sam ih naucila na to. Da cu traziti od sebe vise. Pa makar se i polomila usput.
Ocekivala sam previse od sebe kao kcer. Kao ucenica. Kao studentica. Kao profesorica. Kao partnerica. I od sad kao majka.
I sad se lomim. Pod teretom ocekivanja.
Tesko mi je priznati da trebam pomoc.
Da ne mogu sama.
Moji voljeni ovih dana uskoce koliko mogu.
I umjesto da odmaram, osjecam se krivo jer odmaram.
A svaki moj atom je umoran.
Mozda moram priznati da ne mogu sve.
Nisam svemoguca, eto...
Nisam savrsena.
Ne mogu to biti.
I vjerojatno nikad i necu.
Post je objavljen 08.11.2020. u 10:47 sati.