Upitnik sam stavio zato što znam da u svakoj vijestici koja pronađe put do javnosti ima i pretjerivanja, ponekad nenamjernog, a ponekad iz zlobe, zato bi bilo dobro da se javnosti obrate oni iz KB Dubrava koji su zaduženi i odgovorni za upravljanje tehničkim sustavima objekta (facility management) i iznesu činjenično stanje uz navođenje mjera koje su poduzete, koje poduzimaju i koje namjeravaju poduzeti u smislu otklanjanja nedostataka. Uvijek i od svega najgora je šutnja.
Ja komentiram ono što je prodrlo u javnost.
Povremeno i škrto su se u medijima pojavljivale informacije u uočenim nedostacima na objektu, opremi i funkcioniranju u KB „Dubrava“, da bi upravo ta bolnica počela puniti stupce medija otkako je maloumno određena da bude isključivo Covid bolnica i tako stavljana u rang „Arene“.
Tu bolnicu radi „demokratskih promjena“ prati prokletstvo njenog „porijekla“, gradila ju je omražena JNA kao vojnu bolnicu po uzoru na američke vojne bolnice, kao vrhunsku zdravstvenu ustanovu da bude na raspolaganju i civilima.
Treba li reći da bi je „domoljubi“ najradije razorili ili je bar prenamijenili, da ih ne podsjeća na „protunarodni režim“, koji je u pauzama svoje „protunarodnosti“ gradio gospodarske objekte, ceste, mostove, odgojno-obrazovne ustanove, bolnice, stanove … pa i pokoju crkvu, za razliku od „domoljuba“ koji su uspjeli uništiti gotovo sve čega su se dotaknuli, jedino im je gradnja crkava išla, kažu da ih je u zadnjih 30 godina izgrađeno oko 900.
Eh da, fama volant, da je tu bolnicu htio u svoje vlasništvo prevesti čovjek poznat po tome da „nikad ne laže, samo ponekad ne govori istinu“ i da je tu transakciju osujetila tek prerana smrt neumrlog hrvatskog „velikana“.
Dakle bolnica za 21. stoljeće, u punom smislu te riječi, koja je gotovo kao samodostatni pogon i počela s radom i to vrlo uspješno, sve dok „vrhunski stručnjaci“ iz HDZ-a nisu s jednim tako složenim mehanizmom počeli ravnati po principu „ovo ne treba“, „bez ovoga se može“, a ovo ćemo prepustiti nekom od zaslužnih „domoljuba“, kao što je primjerice slučaj sa spalionicom otpada, zaustavljanjem koje su rapidno porasli troškovi grijanja, a potencijalno opasni bolnički otpad za čije se zbrinjavanje izbranom „domoljubu“ plaća, završava po šikarama, poljima i livadama, pa i na vodozaštitnom području.
Da u Hrvatskoj stanuju odgovorne vlasti, vlasti kojima je stalo i vlasti koje brinu, one bi sasvim sigurno već nakon prvih saznanja uputile u bolnicu inspekcije posebno one zaštite pri radu, zaštite od požara i zaštite okoliša, iz pročitanog zaključujem da se odredbe odnosnih zakona bar djelomično nisu ili uopće nisu poštovale, pretpostavljam da ni zakonom propisana ispitivanja na objektu nisu rađena.
No takvo što se od postojećeg Državnog inspektorata predvođenog izrazito „domoljubnim“ Andrijom Mikulićem teško može očekivati, možda tek po izričitom Plenkovićevom nalogu, koji očito još nije pristigao, a kad će i hoće li uopće, ne zna se.
Ako su objavljeni podaci istiniti, onda bi KB „Dubrava“ trebalo privremeno zatvoriti, a zatvoriti i ponekog odgovornog za stanje objekta i opreme, ah da, malo teže, ne možeš tek tako zatvarati u materijalnom smislu silno otežale „domoljube“, izvršiti sve popravke na objektu i opremi, izvršiti sve servise, provesti sva zakonom propisana ispitivanja, provesti deratizaciju i dezinsekciju objekta i tek nakon toga je ponovo otvoriti.
KB „Dubrava“, ovakva kakva je danas je opasna i po pacijente i po zaposlenike.
Samo kao ilustracija razine neznanja; procuri ravni krov, građevinski najjeftinije rješenje, ali kasnije vrlo skupo za održavanje (mora se potpuno obnavljati svakih 7-10 godina), oni to prema navodima djelomično saniraju, a to se ne može djelomično sanirati, nego se mora izvršiti potpuna obnova. Stručnjaci kao trajno rješenje preporučuju se ili napraviti kosi krov ili postaviti polimernu krovnu prevlaku trajnosti do 50 godina.
Navedeno je da se prilikom nestanka električne energije nisu uključili elektroagregati koje bolnica ima, a elektroagregati se ne uključuju samo ako su u kvaru ili nisu propisno održavani.
Uobičajeno je da se ovakvi objekti elektroenergetski priključuju na dvije trafostanice, ako to prilikom gradnje nije učinjeno, onda je to propust, pa do nestanka električne energije na objektu može doći tek u uvjetima kvara dalekovoda ili nekakvog generalnog kvara mreže, malo je vjerojatno da bi obje trafostanice istodobno ispale iz pogona, ali ako se i to dogodi, na scenu stupaju elektroagregati koji moraju „kresnuti kao upaljač“.
Elektroagregate se, bili oni u pogonu ikad ili nikad, servisira svakih šest mjeseci uz obaveznu zamjenu ulja i filtera za zrak i gorivo. Osim toga ih se svakih 15 dana mora uključiti i pustiti da nekoliko minuta odrade u režimu testnog rada.
Ako po objektu „šeću“ štakori i žohari, to samo upućuje na propuštanje inače obvezne dezinsekcije i deratizacije.
I na kraju, najopasnije od svega, nedostaci na sustavu ventilacije i pripreme zraka, navodi se da su iz sustava uklonjeni filteri za zrak kao i HEPA filteri neophodni za dovode zraka u operacijske dvorane i druge „čiste sobe“.
Spomenuta je čak i pojava legionele, što meni zvuči pomalo nevjerojatno, pretpostavljam da bi vijesti o tome, već i radi kompleksnosti i zahtjevnosti procesa zdravljenja sustava i suzbijanja legionele našle put u javnost.
Generalno, sustavi za pripremu zraka (klimatizaciju) servisiraju se svakih šest mjeseci uz obavezno čišćenje i dezinfekciju postrojenja, kao i zamjenu svih filtara.
Najmanje jedanput godišnje moraju se očistiti i dezinficirati svi ventilacioni kanali.
Nape i ventilacioni kanali u kuhinjama čiste se svakih tri mjeseca.
Posla je puno, vrlo je zahtjevan i jako je skup.
Post je objavljen 07.11.2020. u 11:50 sati.