Još ga vidim i tamburaše u dvorištu našem, a godine prohujaše od kako mu na nebeskim poljanama netko drugi svira.
U tišini jutra jednog takvog kao danas
U jesen prohladnu svim bojama prošaranu
Kao nejasna slika stvarnosti u dvorištu našem
Crna kola i crne marame i šapat tek poneki.
Otišao je u tišini jutra
A i ostao sve dok srce još mi kuca.
Post je objavljen 07.11.2020. u 09:18 sati.