Pita mene lik; „gdje je tu Draškovićeva?“ Pravu si pitao, mislim si. „Ja vam stvarno ne znam, nisam-“ Prekida me uz ljuto odmahivanje rukom te nastavlja svojim putem. „…od tuda“ dovršim. Svašta. Gdje je nestalo molim, hvala, izvoli, oprosti? Ne moraš me moliti, pomoći ću ti i na bok. Ali daj, barem imaj malo kulture i upotrijebi onu riječ hvala. Znam da si ju čuo. Ne moraš se izmotavati, ne zanima me. Kulturu ili si usvojio ili nisi. Ali čuo za nju jesi. Kao što je čuo i Barba koji mi je autom stao da prijeđem tamo gdje pješački prijelaz ne postoji. Ali stao je i mahnuo u znak; odi. I otišla sam. Uz smiješak i kimanje glavom kao izraz zahvale. Ma to su ti osnove kulture ti čovječe koji žuriš pronaći Draškovićevu, a odgovor te nimalo ne zanima. A i vi teto u trgovini koja ste dobila iznenadni nitro pogon kad je trebalo stati u red. Vi sa punom košaricom i ja sa dvije stvari u rukama. Nema veze, puštam vas. Ne stvarno, izvolite. Iako vas nije bilo ni najmanje briga. Čak se niste udostojila ni pogledati u mome smjeru. Samo vi naprijed! Ali ako smijem pitati, kuda žurite? Doći doma, izuti svoje već dobro izgažene crne, kožne salonke i zavaliti se u udubljeni naslonjač. A pardon da, moje duboke isprike: morate kuhati, prati, peglati i napraviti generalku stana po već 6 put ovaj tjedan. A tek je petak. Da ne zaboravim spomenuti i vijesti nove tv, rtla i naravno, ne manje važnog hrta, koje se naizmjenično pojavljuju na vašemu televizoru. Ipak treba usporediti točnost svake, a i podudaraju li se brojke oboljelih po pojedinim županijama. Za to zasigurno ne postoji veći stručnjak. Ali na kraju dana… ako smijem nadodati, mogli ste zaspati puno mirnije. Znate, da ste se samo koristili osnovama kulture. I onda se pitate zašto vam je život tako monoton i zašto vam ništa ne ide od ruke. „Ja ti to nemrem objasniti razmeš, kak da me neko zacoprao“. Papa zmija svoj rep pa se pita zašto ide u krug. Eto vam odgovora. Molim! Hvala!
Post je objavljen 06.11.2020. u 16:33 sati.