Ako vjerujem da je nešto istina, postaje li to istinito? Što je zapravo naša istina, vjerovanje zar ne? Postoji li „moja istina”? Ili je ona apsolutna? „Suprotstavljena vjerovanja su moguća, no suprotstavljene istine nisu. Dakle mi ne raspolažemo sa svojom istinom nego sa svojim vjerovanjem. Možemo vjerovati da je sve istina, ali ne možemo sve učiniti istinitim” Odgovor se može činiti vrlo jednostavnim. Istina je „predstavljati nešto onakvim kakvo ono zaista jest”. Ali tko to sa sigurnošču zna i može. Istina nije relativna, kako nam se uči. Istina je apsolutna. Ako je nešto istinito, onda to vrijedi za sve ljude, to je istinito svugdje i za sva vremena. Mi se učeći približavamo Božanskoj istini. Ona je apsolutna, a kako ju postupno otkrivamo mi ju za života na zemlji i ne možemo posve spoznati. Kada kažemo da svako ima svoju istinu, grdo se varamo, jer svak ima svoja uvjerenja o nečemu, a to nije ili ne mora biti istinito. Pored toga što želim dokazati da ne posjedujemo svoju istinu isto tako htio bi reći da tek ako smo vjerom usmjereni ka Božanskoj istini imamo mogućnost punine života po istini. Život po istini omogućuje nam bolju komunikaciju sa Stvoriteljem – tvorcem svega pa i života po istini. Mi se istini ne možemo oduprijeti jer smo po istini stvoreni. Slobodnom voljom možemo se suprotstavljati i Bogu i čovjeku, a posljedice toga vidimo u bolnicama, kazamatima te na koncu u paklu i čistilištu. Život po istini u konačnici rezultira ljubavlju i na nebu i na zemlji.
Ako vam se da još sudjelovati u filozofiranju oko ove teme, evo i nekih kazivanja o istini prema tekstu iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist“ autorâ N. L. Geislera i F. Tureka:
- Istinu treba otkriti, a ne izmisliti je. Ona postoji neovisno o tome je li je itko svjestan. (Gravitacija je postojala prije nego što ju je Newton otkrio.)
- Istina nadilazi kulturu. Ako je nešto istinito, tada je to istinito za sve ljude, svugdje i za sva vremena (2+2=4 za svakoga, svugdje i zasvagda).
- Istina je nepromjenjiva unatoč tome što se naša vjerovanja o njoj mijenjaju. (Kad smo počeli vjerovati da je zemlja okrugla, a ne ravna, nije se promijenila istina o zemlji, nego se promijenilo naše vjerovanje)
- Vjerovanja ne mogu utjecati na činjenice, koliko god vjerovali u njih. (Možemo vjerovati da je zemlja ravna ploča, no to neće značiti ništa osim da smo posve u krivu.)
- Na istinu ne utječe ničiji stav. (Ako istinu govori neka drska osoba, to neće učiniti da ona (istina) postane laž. Činjenica da neki ponizan čovjek tvrdi nešto što je pogrešno neće tu tvrdnju učiniti istinitom.)
- Sve su istine apsolutne. To vrijedi i za one istine koje se čine relativnima. (Na primjer izjava „Meni, Franku Tureku, je bilo vruće 20. studenoga 2003.” može se činiti relativnom, ali istina da je Franku Tureku toga dana bilo vruće zapravo vrijedi za sve, svugdje.)
- Ukratko, suprotstavljena vjerovanja jesu moguća, no suprotstavljene istine nisu. Možemo vjerovati da je sve istina, ali ne možemo sve učiniti istinitim. Ovo je prilično jasno. No kako se možemo nositi s modernom pretpostavkom da istina ne postoji? U tome nam može pomoći nekoliko likova iz crtića.
Dakle, pitanje oko istine nije nimalo jednostavno, a svako misli da ju posjeduje! Čini se ipak, da je to samo korisna varka.
Post je objavljen 06.11.2020. u 11:11 sati.